Aleksandar Ruckoj
Aleksandar Vladimirovič Ruckoj (rus. Алекса́ндр Влади́мирович Руцко́й; 16. septembar 1947 - ) je ruski nacionalistički političar i bivši sovjetski zrakoplovni oficir, najpoznatiji po tome što je u vrijeme raspada SSSR i na početku postsovjetske tranzicije služio kao prvi, i dosad jedini potpredsjednik Ruske Federacije.
Aleksandar Ruckoj
| |
 Aleksandar Ruckoj 1993. godine | |
v.d. predsjednik Rusije
| |
| Na dužnosti 22. septembar 1993 – 4. oktobar 1993 Zajedno s njim/njom služio Boris Jeljcin (de facto) | |
| Prethodnik | Boris Jeljcin |
|---|---|
| Nasljednik | Boris Jeljcin |
| Na dužnosti 10. jul 1991 – 4. oktobar 1993 | |
| Predsjednik | Boris Jeljcin |
| Prethodnik | nema |
| Nasljednik | položaj ukinut |
| Rođen/a | 16. 9. 1947. Proskuriv, Ukrajinska SSR  Sovjetski Savez
|
| Politička stranka | Pravedna Rusija |
| Suprug/a | Neli Zolothin (razv.) Ljudmila Novikova (razv.) Irina Popova |
| Djeca | Dmitrij Aleksandar Rostislav Katarina |
| Religija | rusko pravoslavlje |
| Vojna služba | |
| Godine službe | 1971–1993 |
| Nagrade/odlikovanja | Heroj Sovjetskog Saveza (1988) |
| Boris Jeljcin je nakon pobjede u ustavnoj krizi Ruckoja izbacio iz vojske i oduzeo mu sva odličja i činove | |
Vojnu karijeru je započeo godine 1980. nakon koje je poslan u Afganistan, gdje je u borbama sa mudžahedinima tri puta oboren, ali također dobio čin pukovnika a 1988. je proglašen i herojem Sovjetskog Saveza. Tako je stekao veliku popularnost i ugled, pogotovo među vojnim krugovima, a što je godine 1991. iskoristio Boris Jeljcin koji ga je odabrao za potpredsjedničkog kandidata na izborima. U augustu 1991. je Ruckoj svojim autoritetom igrao važnu ulogu u slamanju konzervativnog puča. Nakon raspada SSSR-a se Ruckoj, međutim, počeo sve više distancirati od Jeljcina, nezadovoljan njegovom politikom prema ruskoj manjini u drugim post-sovjetskim državama, odnosno nastojanjem da se očuvaju dotadašnje granice; otvoreno je podržavao godine 1992. ugušen pokret za secesiju Krima iz Ukrajine, kao i separatiste u prilikom sukoba u Pridnjestrovlju i Južnoj Osetiji. Zbog toga se za vrijeme ustavne krize priključio anti-jeljcinovskoj opoziciji u Vrhovnom sovjetu. Kada je 21. septembra Jeljcin raspustio Vrhovni sovjet, to isto tijelo je opozvalo Jeljcina i na njegovo mjesto postavilo Ruckoja. Jeljcin je, međutim, ovaj put uživao podršku vojske koja je 4. oktobra zauzela sjedište Vrhovnog sovjeta u Moskvi, pri čemu je Ruckoj uhapšen. Ruckoj je iz zatvora Lefortovo pušten u februaru 1994. zahvaljujući amnestiji koju je proglasila u međuvremenu novoizabrana Državna duma. Na parlamentarnim izborima 1995. se natjecao na čelu nacionalističke stranke Država, ali nije uspio prijeći izborni cenzus od 5 %. Na predsjedničkim izborima 1996. godine je, pak, podržao komunističkog kandidata Genadija Zjuganova. U jesen iste godine je izabran za guvernera Kurske oblasti, ali 2000. mu je kandidatura odbačena od strane izbornih vlasti iz proceduralnih razloga.
