Aleksandar Licht

Aleksandar Licht (Lepavina, 1884Montreux, Švicarska, 27. 6. 1947), ugledni jugoslavenski advokat, vođa i osnivač cionističkog pokreta u Hrvatskoj za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.[2]

Aleksandar Licht
Rođenje1884.
Lepavina, Austro-Ugarska Monarhija
Smrt27. 6. 1947. (dob: 64)
Montreux, Švicarska
PočivališteIzrael
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetŽidov[1]
DržavljanstvoKraljevina Jugoslavija
Alma materPravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zanimanjeadvokat
Poznat/a poideolog i vođa cionističkog pokreta u Hrvatskoj, odnosno Kraljevini Jugoslaviji
RodbinaHermann Licht
(brat)

Biografija uredi

Dr. Aleksandar Licht je rođen 1884 u selu Lepavina između Koprivnice i Križevaca u židovskoj porodici. Kao dijete se sa porodicom preselio u Zagreb gdje je pohađao i završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 1909 godine promoviran je u Doktora prava na Sveučilišta u Zagrebu. U međuvremenu je godinu dana studirao u Beču. 1913 otvorio je advokatsku kancelariju u Zagrebu tj. Odvjetničku pisarnicu Licht Aleksander. 1914 bio je pozvan u Austro-ugarsku vojsku povodom Prvog svjetskog rata. Tek nakon rata se vratio u Zagreb i svome poslu.[3]

Dr. Licht je bio osnivač i duhovni vođa cionizma u Hrvatskoj. Kao mladić bio je izabran za predsjedatelja židovskog studentskog društva "Literarni sastanci", a koje je ubrzo postalo cionističko društvo.[3] 1906, uz pomoć brata Hermanna, pokrenuo je "Židovsku smotru", jedini židovski list u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, te Bosni i Hercegovini, koji se do 1914 naizmjence objavljivao u Zagrebu i Osijeku.[1] Dr. Licht je također bio urednik "Židovske smotre". U Beču je bio predsjednik "Bar Giore", Društva visokoškolaca iz Kraljevine Jugoslavije.[1][3] Dr. Licht se družio s prominentnim osobama hrvatske politike, primjerice s Franom Supilom. Nakon osnivanja, 1909 godine, dr. Licht je bio izabran za tajnika izvršnog odbora "Zemaljskog udruženja cionista južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske monarhije". 1919 bio je jedan od vodećih cionista, uz Šimu Spitzera, koji je u Zagrebu suosnovao "Savez jevrejskih vjeroispovjednih općina Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevine Jugoslavije)" (SJVO). Iste godine je pomogao osnivanje "Saveza cionista Jugoslavije" (SCJ), gdje je u početku služio kao tajnik izvršnog odbora, a potom kao predsjednik. Mnogi su tada, a i kasnije isticali da je bio nadareni govornik, izvrstan pisac i uvaženi vođa. Većina hrvatskih i jugoslavenskih cionista su bili njegovi učenici, a slijedili su bez većih debata njegovu umjerenjačku liniju unutar cionizma. Dr. Licht je malne stvorio cijeli tadašnji cionistički pokret u Hrvatskoj. Njegove aktivnosti su se pratile diljem Kraljevine Jugoslavije, bio je najistaknutiji predstavnik "borbenog" židovstva. Kritizirao je stanje u jugoslavenskoj židovskoj zajednici, tražeći da se židovske općine trebaju ujediniti u SJVO. 1925 obnašao je dužnost je pročelnika "Tarbuta", kuratorija za hebrejski jezik u Zagrebu.[3] Pod vodstvom dr. Lichta Zagreb je postao cionističko središte Kraljevine Jugoslavije. Bio je jedini cionist iz Kraljevine Jugoslavije i jedan od malobronih iz jugoistočne Europe koji je bio član akcionog komiteta Svjetskog cionističkog kongresa. Također je velikim dijelom bio zaslužan za osnivanje tkz. "Zagrebačke škole cionizma" koja je predstavljala bezkompromisni i radikalni cionizam. Dr. Licht je iznimno mnogo radio u SCJ-u, iako je više vremena posvećivao svome poslu tj. advokatskoj kancelariji. Kao jedan od vodećih jugoslavenskih cionista proputovao je cijelu Kraljevinu Jugoslaviju, od Varaždina, Siska, Križevaca, Osijeka, pa do Beograda, Sarajeva, Makedonije i južne Srbije.[3] Pod vodstvom dr. Lichta, hrvatski cionisti su kroz godine sakupili preko 50-60% sveukupnih sredstava prikupljenih u Kraljevini Jugoslaviji za Židovski nacionalni fond u Palestini.[3] Iako nije bio bogat, dr. Licht je bio veliki filantrop koji je darivao desetak zagrebačkih i izvanzagrebačkih studentskih, sportskih, dobrotovornih i drugih židovskih društava. Financijski je pomagao i "Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu" u Zagrebu.[3] Dr. Licht je smatrao da je u Hrvatskoj mržnja prema Židovima najveća u dijelu srpskog tiska-novina, i da antisemitizam kod nekih Srba izvire iz dubine njihove duše. No isto tako je napomenuo da cionisti imaju prijatelje i među uglednim Srbima.[1] U septembru 1932 na jednom cionističkom mitingu u Zagreb je govorio o stanju u Sovjetskoj Rusiji, Poljskoj i Weimarskoj Republici, te analizirao tendence da se rasistički antisemitizam presadi i na jugoistok Europe. 1933 je protestirao protiv progona Židova u Trećem Rajhu. Sljedbenici dr. Lichta su 1934 godine svećanom akademijom u Zagrebu, Sarajevu i Splitu proslavili njegov 50. rođendan. Dr. Licht je za života definirao dva cilja; povratak Židova u Palestinu i autoemancipaciju Židova. U svojim stavovima je mnogo nalikovao njemačkom cionističkom vođi postasimilacionističkog razdoblja, Kurtu Blumenfeldu. Tijekom novog vala arapskog nasilja u Palestini, potkraj 1930-ih, dr. Licht se zalagao za mirotvorno rješenje sukoba.[3]

1937 godine napisao je knjižicu "O mržnji i izbavljenju" u kojoj je kritizirao nadirući hitlerizam tj. pisao je o "natčovjeku", a zapravo o "nečovjeku", dokazujući da sljedbenici nacizma raspiruju mržnju. Dr. Licht nije zaboravio niti težak položaj Židova u Sovjetskoj Rusiji, smatrajući da je sovjetski sustav "jednako daleko od toga da bude slobodan". Od domaćih tj. jugoslavenskih propagatora hitlerizma dr. Licht je poimenice spomenuo samo Dimitrija Ljotića. 1930-ih se sukobio sa beogradskim židovom Avramom Levićem koji je odbacivao cionizam kao ideologiju i praksu, te je često kritizirao jugoslavenske cioniste zbog pomanjkanja patriotizma. Dr. Licht je u aprilu 1940 kritizirao Beograd tj. tamošnje Židove jer su iznevjerili očekivanja u vidu financijske pomoći židovskim izbjeglicama iz Trećeg Rajha, a koje su pred nacizmom izbjegli u Kraljevinu Jugoslaviju.[3] U ljeto 1941, tijekom Nezavisne Države Hrvatske (NDH), dr. Lichta je uhapsio Gestapo zajedno sa još nekim uglednim zagrebačkim židovima poput; Hinka Gotlieba, Lavoslava Šika, Slavka Mayera, Roberta Deutscha-Maceljskog (iz ugledne Deutsch-Maceljski porodice) i Branko Aleksander (iz ugledne porodice Aleksander). Gestapo ih je odveo u Beč gdje su bili detaljno ispitivani o židovskoj zajednici na području Hrvatske. Svi su bili pušteni nakon nekog vremena, osim Mayera kojem se zameo trag. Nakon oslobođenja, dr. Licht je uspio dobiti natrag svoje dokumente te je u jesen 1943 godine emigrirao u Švicarsku preko Slovenije i Italije. U početku je dva mjeseca boravio u izbjegličkom kampu, no uz pomoć Ivana Meštrovića uspio je dobiti stalnu boravišnu dozvolu. Koristeći svoje razgranate veze širom židovske dijaspore, dr. Licht je za svog boravka u Švicarskoj znatno doprinio organizaciji pomoći za preostale Židove u NDH.[4] Dr. Aleksandar Licht je umro 27. 6. 1947 u švicarskom gradu Montreuxu izbjegavši strahote Holokausta. Njegovi posmrtni ostaci su prebačen iz Švicarske u Izrael 1955 godine.[5]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Ognjen Kraus, 1998, str. 92, 111, 123, 168
  2. Snješka Knežević, 2011, str. 34
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 3,8 Ivo Goldstein, 2005, str. 26, 38, 39, 64, 97, 98, 99, 112, 113, 116, 117, 216, 236, 358, 457, 472, 478, 479
  4. Ivo Goldstein, 2001, str. 108, 136, 240, 512
  5. Fred Skolnik, 2006

Literatura uredi

  • Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj., Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9
  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
  • Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0
  • Skolnik, Fred (2006). Encyclopedia Judaica, Farmington Hills, Michigan: Gale (publisher)-Macmillan Reference USA. ISBN 978-0028659282