Wikipedija

Aldo Buršić

Aldo Buršić (Brijuni, 3. lipnja 1940. – Pula, 14. studenoga 2017.), jugoslavenski boksač i boksački trener.

Biografija uredi

Rođen je 3. lipnja 1940. na Brijunima. Nakon završetka osnovne i srednje škole u Puli zaposlio se u brodogradilištu Uljanik. Uz rad je završio Višu ekonomsku školu, a ispit za trenera boksa položio je 1964. na Visokoj školi za tjelesnu kulturu u Ljubljani. Boksom se aktivno bavio od 1954. do 1962. nastupajući za Boksački klub Pula (1956–62) i reprezentaciju Jugoslavije. Boksačku karijeru prekinuo je zbog čira na želucu. Završivši trenerski seminar, 1964. zajedno s A. Banovcem pokrenuo je u Omladinsku boksačku školu pri BK Pula u kojoj je odgojio naraštaje vrhunskih boksača. Na juniorskom prvenstvu Hrvatske za 1966. osvojio je s polaznicima Omladinske škole devet od deset mogućih zlatnih medalja. Kao trener i šef stručnog štaba BK Pula radio je od 1964. do 1981.[1] Trener prve momčadi kluba bio je od 1986. do 1989.[2]

Od njegovih učenikâ rezultatima se najviše istaknuo Mate Parlov, kojega je počeo trenirati kao 16-godišnjaka. Iako je Parlov bio fizički jak, talentiran, neizmjerne snage, volje i upornosti, udarci su mu u početku bili široki umjesto direktni, kako je to od njega zahtijevao Buršić. Zbog toga je, prema Buršićevu mišljenju, Parlov u početku gubio mečeve i nagnao ga da mu zaprijeti odustajanjem od treniranja ako se ne riješi kontragarda ljevice, čega se tvrdoglavo držao. Nakon tjedan dana Parlov se vratio Buršiću, prihvativši savjete i uvjet svojega trenera da mora mijenjati gard ako želi pobjeđivati. Nastavivši trenirati promijenjenim gardom, Parlov je razvio vrhunsku tehniku i pobijedio u sljedećih 20 mečeva. S Buršićem kao trenerom, Parlov je 1968. osvojio peto mjesto na OI u Meksiku, 1969. drugo mjesto na EP u Bukureštu, 1971. prvo mjesto na EP u Madridu, 1972. na OI u Münchenu, 1973. na EP u Beogradu i 1974. na SP u Havani, prikupivši time sve titule u amaterskom boksu. Buršić je do 1975. vodio Parlova kroz čitavu amatersku karijeru.[1]

Za svoj sportski rad primio je niz nagrada i priznanja među kojima i Plaketu za životno djelo Saveza sportova grada Pule (2004) i Trofej i plaketu za životno djelo Saveza sportova Istarske županije (2008). Dobitnik je Državne nagrade za šport »Franjo Bučar« (2011).[1] Predsjednik BK Pula (2013–15).[3][4] Umro je 14. studenoga 2017. u Puli.[5]

Nagrade i priznanja uredi

  • Nagrada za ostvarena vrhunska dostignuća u razvoju sporta grada Pule za 2004. (Savez sportova grada Pule)
  • Nagrada za životno djelo u sportu za 2006. (Savez sportova Istarske županije)[6]
  • Državna nagrada za šport »Franjo Bučar« za 2011. (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa)
  • Priznanje za 60 godina vjernosti, doprinosa u radu i uspjesima kluba (Boksački klub Pula)

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Gizdić, Jurica (2014). Kovači hrvatskih olimpijskih odličja. Zagreb: Hrvatski olimpijski odbor. str. 106. ISBN 978-953-7912-01-7. 
  2. ↑ „Puležani: Legendarni trener Aldo Buršić”. Radio Pula. 8. lipnja 2016. Arhivirano iz originala na datum 2018-02-08. Pristupljeno 15. studenoga 2017. 
  3. ↑ „Aldo Buršić novi predsjednik BK Pule”. Sport Istra. 28. veljače 2013. Pristupljeno 15. studenoga 2017. [mrtav link]
  4. ↑ „Aldo Kantaruti novi predsjednik BK Pula”. Glas Istre. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-19. Pristupljeno 15. studenoga 2017. 
  5. ↑ „Preminuo Aldo Buršić”. Hrvatski boksački savez. 15. studenoga 2017. Pristupljeno 16. studenoga 2017. 
  6. ↑ „Dobitnici nagrade za životno djelo”. Sportska zajednica Istarske županije. Pristupljeno 15. studenoga 2017. 

Eksterni linkovi uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Aldo_Buršić&oldid=41748460