Albertina (Beč)

Albertina, službeno Grafička zbirka Albertina (njemački: Graphische Sammlung Albertina),[2] jedna je od najvećih svjetskih grafičkih zbirki i najznačajnijih muzeja umjetnosti, koja se od 1805. nalazi u istoimenoj historicističkoj palači u centru Beča.

Albertina
Graphische Sammlung Albertina
Albertina 1.JPG
Glavna fasada muzeja
Osnovan 1919. [1]
Lokacija Albertinaplatz 1 A, Beč  Austrija
Tip muzeja grafike, crteži, minijature
Javni prijevoz metro
Direktor Klaus Albrecht Schröder
www.khm

Palača nosi ime po osnivaču zbirke Albertu Kasimiru, nadvojvodi od Saxen-Teschena (1738. - 1822.), zetu austrijske carice Marije Terezije.[1]

Historija palače AlbertinaUredi

Palača je izgrađena 1744. za Emanuela Telesa (1696. - 1771.) vojvodu od Silva -Tarouca. Car Franjo II. poklonio je 1794. palaču nadvojvodi Albertu Kasimiru, koji je 1802. angažirao belgijskog arhitekta Louisa Montoyera (1747.-1811.) da mu dogradi lijevo krilo. Slijedeću adaptaciju na palači napravio je 1822. posinak nadvojvode Alberta, Nadvojvoda Karlo (1771.-1847.), koji je angažirao bečkog arhitekta Josepha Kornhäusela (1772. - 1860.), da preuredi enterijer palače u stilu Ampir.[3]

Najstariji sin nadvojvode Karla, nadvojvoda Albrecht (1817.-1895.), naslijedio je očevu imovinu 1847. i 1860-ih dao je preurediti fasadu u historicističkom stilu. Pri kraju desetljeća, na bazi bastiona ispred palače podignuta je fontana Albrecht (ili Danubius). Albertina je 1895. postala vlasništvo nadvojvode Friedricha (1856. - 1936.), nećaka nadvojvode Albrechta, on je sproveo električnu rasvjetu i uveo centralno grijanje.[3]

Novoosnovana Republika Austrija godine 1919. nacionalizirala je Palaču Albertinu sa cjelokupnom zbirkom i ona od tad nosi naziv Grafička zbirka Albertina. Za vrijeme Drugog svjetskog rata (1945) palača je teško oštećena savezničkim bombardiranjem.[3]

Albertina je potpuno restaurirana između 2000.-2003. Fasade su vraćene u izvorni izgled, kao i kompletni enterijer, obnovljena je Fontana Danubius. Pored obnove, izgrađene su četiri nove izložbene dvorane, a 2004. je napravljena ulazna nadstiješnica od titana visoka 64 m koju je projektirao arhitekt Hans Hollein. Ta smiona struktura postala je zaštitni znak nove Albertine.[3]

Historija Grafičke zbirke AlbertinaUredi

Osnivač kolekcije nadvojvoda AlbertUredi

 
Unutrašnost Albertine

Nadvojvoda Albert Kasimir prikupio je svoju zbirku između 1770. - 1822. Zbirka je od samog starta enciklopedijski zamišljena, kao prikaz historije svjetske umjetnosti do tog doba, s jasnom edukacijskom ulogom, koja je potpuno odgovarala prosvjetiteljskim idejama onog vremena.[1] Kad je umro 1822. njegova zbirka imala je 14 000 crteža i oko 200.000 grafičkih listova, prvorazredne kvalitete, koja je pokrivala sva važnija umjetnička razdoblja od kraja srednjeg vijeka do prve četvrtine 19. vijeka.[1] To što je prikupio nadvojvoda Albert i danas predstavlja jezgru zbirke, koja je nakon tog kontinuirano povećavana, novijim umjetničkim djelima, tu orijentaciju Albertina je zadržala do danas.[1]

Rast kolekcije između 1822. - 1919.Uredi

Nakon smrti osnivača Alberta, zbirkom su zajednički upravljali njegov sin Albrecht (1817.-1895.) i njegov posinak i nećak Nadvojvoda Karlo koji su od 1822. povećali zbirku djelima suvremenika.[1] Ono što je nabavio njihov nasljednik Nadvojvoda Frederick (1856-1936) nakon 1895., u najvećem dijelu, nije više u zbirci, jer je on to proglasio svojim privatnim vlasništvom, nakon nacionalizacije Albertine 1920.[1]

Zbirka nakon 1919.Uredi

Nakon Prvog svjetskog rata i propasti Austro-Ugarske monarhije zbirka nadvojvode Alberta i njegovih nasljednika od aprila 1919. postala je vlasništvo Republike Austrije. Od decembra 1920. pridodana joj je zbirka bakroreza iz bivše carske biblioteke u Hofburgu, tako je nastala današnja Albertina.[1]

Između 1923. i 1934. za vrijeme upravljanja Alfreda Stixa, fundus Albertine je obogaćen francuskim i njemačkim crtežima iz 19. vijeka. U periodu od 1934. do kraja Drugog svjetskog rata 1945., u skladu sa tadašnjom ideologijom, muzej je uglavnom nabavljao grafike austrijskih i njemačkih umjetnika 19. i 20. vijeka.[1]

Rast kolekcije nakon Drugog svjetskog rataUredi

Povećanje fundusa zbirke ostao je prioritet Albertininih direktora i nakon 1945. Tako je direktor Otto Benesch (1896.-1964.), osim crteža starih majstora, nabavio za muzejski fundus djela Egona Schielea, Gustava Klimta, Oskara Kokoschke i Alfred Kubin. Njegov nasljednik Walter Koschatzky (1921.-2003.) nabavio je puno crteža i akvarela iz 19. vijeka (Rudolf von Alt, Peter Fendi, Thomas Ender). Slijedeći direktor Konrad Oberhuber (1935.-2007.) nastavio je obogaćivati zbirku kupnjom međunarodnih djela.

Od 2000. je direktor Klaus Albrecht Schröder, koji je nastavio sa istom politikom, kupujući djela austrijskih suvremenih umjetnika 20. i 21. vijeka.[1] Danas Albertina ima oko 50 000 crteža i akvarela i oko 900.000 grafičkih listova, od Leonarda da Vincija, Michelangela, Raffaela, Peter Paul Rubensa, Oskara Kokoschke, Rembrandta, Albrechta Dürera, Gustava Klimta i Egona Schielea i brojnih drugih velikana umjetnosti[4]

Pored grafičke zbirke, Muzej Albertina danas ima Arhitektonsku (projekti i skice) i Fotografsku kolekciju, kao i Kolekciju Batliner sa slikama i skulpturama; Moneta, Renoira, Cézanna, Modiglianija, Matissa, Picassa, Kirchnera, Giacomettija i Bacona.[5]

Galerija kolekcije umjetninaUredi

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi