Albert de Broglie
Jacques-Victor-Albert, 4. vojvoda de Broglie (Pariz, 13. lipnja 1821. – Pariz, 19. siječnja 1901.) je bio francuski monarhistički političar koji je u dva navrata bio premijer Francuske u ranom razdoblju Treće Republike.
| Albert de Broglie | |
|---|---|
 | |
| Mandat 24. svibnja 1873. – 22. svibnja 1874. | |
| Prethodnik | Jules Armand Dufaure |
| Nasljednik | Ernest Courtot de Cissey |
| Mandat 17. svibnja 1877. – 23. studenog 1877. | |
| Prethodnik | Jules Simon |
| Nasljednik | Gaëtan de Rochebouët |
| Rođenje | 13. lipnja 1821. Pariz, Francuska
|
| Smrt | 19. siječnja 1901. Pariz, Francuska
|
| Politička stranka | Orléanisti |
| Supružnik | Joséphine de Béarn |
Rođen je u Parizu 1821. godine kao najstariji sin Victora de Brogliea, liberalnog političara iz Julske Monarhije koji je takošer bio francuski premijer. Nakon kratke diplomatske karijere u Madridu i Rimu, revolucija 1848. prisilila je de Broglieja da se povuče s političke scene i posveti književnosti. Bavio se prevođenjem, a ubrzo je ostavio trag u časopisima Revue des deux mondes i Le Correspondant. To mu je donijelo mjesto u Académie française, sjedalo 18, na kojemu je naslijedio Lacordairea, čime se pridružio ocu u toj organizaciji.
Godine 1870., naslijedio je svog oca kao 4. vojvoda de Broglie. Sljedeće godine izabran je za zastupnika u Narodnoj skupštini, a samo nekoliko dana kasnije imenovan je veleposlanikom u Londonu.
Ipak, u ožujku 1872. godine, de Broglie se odrekao veleposlaničke titule zbog kritika koje je dobio vezanih uz pregovore oko trgovinskih sporazuma između Britanije i Francuske. Vratio se u Skupštinu gdje je postao jedan od vođa monarhističke opozicije predsjedniku Thiersu.
Kada je Thiersa naslijedio Mac Mahon, de Broglie je ubrzo postao premijer i ministar vanjskih poslova, s tim da je u rekonstrukciji vlade u studenom iste godine uzeo mjesto ministra unutarnjih poslova. Njegov premijerski mandat bio je obilježen naglašenim konzervativizmom, kao i cijelom serijom političkih gafova. Naime, zbog politike koju je vodio je navukao mržnju republikanaca, legitimiste je udaljio koketirajući s bonapartisima, a bonapartiste je razljutio zbog kompromisne politike koju je vodio po pitanju pretendenata na francuski tron.
Posljedica toga bio je pad njegove vlade u svibnju 1874. godine. Tri godine kasnije, tokom krize koju je izazvao sam Mac Mahon, de Broglie je ponovo imenovan premijerom s ciljem da osigura većinu u parlamentu koja bi bila sklonija predsjedniku. Ipak, izbori su ojačali republikansku većinu. De Broglie je izgubio u vlastitoj izbornoj jedinice te je nakon samo pola godine podnio ostavku.
Iz politike se konačno povlači 1885. godine te se posvećuje historiografiji, pišući knjige i biografije. Umro je u Parizu, 19. siječnja 1901. godine.