Albert Haler
Albert Haler (ili Haller) (Vrgorac, 3. kolovoza 1883. - Kamnica kraj Maribora, 18. travnja 1945.), hrvatski estetičar, esejist, književni kritičar i književni povjesničar.
BiografijaUredi
Studij klasične filologije završio u Beču 1909.; tijekom studija bavio se također i filozofijom. Doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1927. tezom Gundulićev Osman s estetskog gledišta. Od 1909. do 1943. radio kao gimnazijski profesor i ravnatelj u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu.
Godine 1943. imenovan profesorom etike i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U svibnju 1945. povlači se s izbjeglicama iz Zagreba. Ubijenog od partizana na Križnom putu i prepoznao ga je jedan dubrovački fratar kako leži u mrtav u jarku pored ceste. Njegovu osobnu kartu i ostale nađene stvari uzeo je i predao njegovoj kćeri u Grazu.[1] (Vidi članak Križni put (1945).)
Koncepcije i djelovanjeUredi
Književne kritike, članke, eseje objavljivao u brojnim časopisima između 1899. i 1945. Glavno njegovo djelo iz teorije književnosti je Doživljaj ljepote (1943.). Slijedi koncepciju spiritualističkog idealizma Benedetta Crocea.
Definira umjetnost kao »duhovni akt afektivno-fantazijske prirode«, a pjesničko stvaranje kao »projekciju čuvstava kroz stvaralačku maštu u neizmjernost duhovnosti«. Odbacuje socijalno-psihološke i kulturno-povijesne kriterije pri vrednovanju književnih ostvarenja (tzv. antipozitivistička pobuna). Književno djelo treba biti promatrano kao potpuno autonomno, kao djelo »čiste poezije«, a vrednovano jedino prema estetskoj vrijednosti temeljenoj na intuitivnome doživljaju. Na tu temu vodio je značajnu polemiku s Antunom Barcem 1923.–1925. Pozornost su privukle i njegove burne polemike s Vladimirom Dvornikovićem, Vladimirom Nazorom i Miroslavom Krležom.
Hrvatsku kulturnu javnost uzbudile su njegove negativne ocjene Petra Preradovića, Silivija Strahimira Kranjčevića i Gundulićeva "Osmana". Uvažava klasične pisce na čija djela može u potpunosti primijeniti svoja mjerila: Shakespeare, Goethe, Homer.
DjelaUredi
Objavljene knjige:
- Gundulićev Osman s estetskog gledišta, Beograd 1929.
- Antun Kazali, Dubrovnik 1935.
- Izbor iz tuđih književnosti, 1941.
- Doživljaj ljepote, 1943. (sliejd iB. Crocea)
- Novija dubrovačka književnost, 1944.
Izbor njegovih eseja i studija objavljen je u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti, br. 86, Zagreb 1971., str. 5-125
LiteraturaUredi
- Hrvatski biografski leksikon, sv. 5, 2002.
- Tko je tko u NDH, 1997.
IzvoriUredi
- ↑ Hrvatska revija Hrvatska revija, Buenos Aires, prosinac 1955., str. 355.