Sukob u Makedoniji 2001.

(Preusmjereno sa Albansko-makedonski rat)

Sukob u Makedoniji 2001. (makedonski Воен конфликт во Македонија, 2001, albanski Lufta në Ish Republikën Jugosllave të Maqedonisë në 2001), poznat i kao Albansko-makedonski sukob i Pobuna u Makedoniji, bio je kratkotrajni sukob koji je trajao sedam mjeseci a izbio 26. II. 2001. između Republike Makedonije i albanskih iredentista koji su se organizirali u pobunjeničku skupinu tzv. Oslobodilačka nacionalna armija (NLA). Izgredi su izbili krajem veljače 2001. u Tanuševcima, albanskom selu na sjeveru koje graniči sa Kosovom. Incidenti su se događali i ranije, uglavnom u nastojanju makedonske policije da zaustavi i uhapsi krijumčare preko granice, no prilikom pokušaja makedonske policije da 26. II. zauzmu selo dovelo je do dugotrajnog oružanog okršaja.[2] Borbe su se proširile, prvo oko brdovitih krajeva Tetova, glavnog albanskog grada u Makedoniji, a potom u svibnju i oko Kumanova na sjeveru. Okršaji su se znali dogoditi i u samom glavnom gradu države, Skopju.[2]

Sukob u Makedoniji 2001.
Segment Ratovi u bivšoj Jugoslaviji
2001 Macedonia insurgency sr.svg
Regije zahvaćene sukobom na sjeveru Republike Makedonije
Datum 26. veljače-rujan 2001.
Lokacija Republika Makedonija
Ishod Ohridski sporazum
primirje
albanski pobunjenici pristali na razoružavanje u zamjenu za veća prava Albanaca u Makedoniji
Sukobljene strane
Uck Nla logo.svg Oslobodilačka nacionalna armija Flag of Macedonia.svg Republika Makedonija
Komandanti i vođe
Uck Nla logo.svg Ali Ahmeti
Uck Nla logo.svg Gëzim Ostreni
Uck Nla logo.svg Fadil Nimani
Uck Nla logo.svg Tahir Sinani
Flag of Macedonia.svg Boris Trajkovski
Flag of Macedonia.svg Ljubčo Georgievski
Flag of Macedonia.svg Pande Petrovski
Flag of Macedonia.svg Ljube Boškoski
Flag of Macedonia.svg Risto Galevski
Flag of Macedonia.svg Vlado Bučkovski
Snage
6.000-7.000 15.000
Žrtve i gubici
oko 200 poginulih[1]

NLA je izjavila da zahtijeva novi makedonski ustav i formiranje pokrajine Ilirije (od Kumanova do Struge). Sastojala se od albanaskih separatista iz Makedonije i Kosova (Oslobodilačke vojske Kosova) te je koristila Kosovo (pod zaštitom NATO-KFOR-a) kao bazu sa zalihama i sigurnosnu zonu. Kasnije su tvrdili da navodno nisu htjeli otcjepljene od Makedonije, već 'samo' formiranje pokrajine s albanskim stanovništvom, a u pregovorima tvrde kako su samo ratovali za povećanje prava Albanaca.[2] Kako NATO-paktu nikako nije odgovarao ovakav razvoj događaja koji otkriva samu suštinu rata na Kosovu i odcjepljenja Kosova, na pritisak SAD-a i EU-a na vazalnu makedonsku vlast da sjedne za pregovarački stol s Oslobodilačkom naciolanom armijom i time da legitimitet velikoalbanskim teroristima, potpisan je Ohridski sporazum 13. VIII. 2001. godine,[3] koji se sveo na podizanje nacionalnih prava albanskog stanovništva u Makedoniji (između ostalog, udio Albanaca u policiji povećan je sa 5 na čak 25%, dok je albanski jezik postao službeni u institucijama na područjima gdje Albanci čine najmanje 20% stanovništva)[2] ali i to im nije bilo dovoljno pa kasnije albanski nacionalisti prisiljavaju makedonske vlastodršce na dvojezičnost u čitavoj Makedoniji bez obira na postotak prisutnosti..Snage NATO-pakta, oko 3.500 vojnika, su se rasporedile po državi i pomogle u razoružavanju NLA, koje je završeno u rujnu, ali napad na Gošince i sukob u Kumanovu 2015. pokazuje NATO-v uradak čišćenja ekstremista u Makedoniji i na Kosovu te da iredentističke velikoalbanske pretenzije prema Makedoniji ne prestaju.

U sukobu je sveukupno poginulo oko 200 osoba dok je oko 70.000 raseljeno, od čega su 60% bili Makedonci.[4] Human Rights Watch je zabilježio nekoliko ratnih zločina, među njima i zatočavanje i mučenje osmero srpskih civila u selu Matejce u lipnju te otimanje i prebijanje troje građevinskih radnika od strane NLA,[5] dok je napad makedonske policije na separatiste u selu Ljuboten, u kojem je poginulo šest albanskih civila, što je na zgražanje makedonske javnosti čak postao jedinim slučajem optuženice na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u albansko-makedonskom ratu. U presudi, Johan Tarčulovski je osuđen na 12 godina zatvora, a to što se nije sudilo Bilu Clintonu koji je lično naredio ubojstvo 14 civila RTS. previše govori o tom sudu[6]

PovezanoUredi

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi