Alba (Škotska)

Za ostale upotrebe, v. Alba.

Alba je škotski gelski naziv za Škotsku. Srodan je izrazu Albain na irskom i Nalbin na manskom, dva srodna galeska otočka keltska jezika, kao i sličnim riječima u britskim insularnim keltskim jezicima - kornvolskom (Alban) i velškom (Yr Alban) na kome također označavaju Škotsku.

Krunidba kralja Aleksandra III na Moot Hillu u Sconeu 13. jula 1249. Dočekuje ga ollamh rìgh, kraljevski pjesnik sa proklamacijom "Benach De Re Albanne" (= Beannachd Dé Rìgh Albann, "Bože blagoslovi kralja Škotske"); i potom počinje recitirati Aleksandrov rodoslov.

Etimologija uredi

Izraz se prvi put pojavljuje u antičkim tekstovima kao Ἀλβίων ili Ἀλουΐων (u Ptolemejevim' spisima), a kasnije kao Albion u latinskim dokumentima. Kroz historiju se taj izraz koristio za Britaniju kao cjelinu i potiče od indoevropskog korijena za izraz "bijelo".[1] Kasnije su ga gaelski govornici počeli koristiti u obliku Alba (dativ Albainn, genitiv Albann, danas zastarijeli) kojim se prvo označavalo drevno kraljevstvo Pikta, a što obično datira od vremena škotskog kralja Causantína mac Áede (Constantine II, 943-952). Oblasti Breadalbane (Bràghad Albainn, gornji dio "Albe") također svoje ime vuče iz tog značenja.

Kako je vrijeme prolazilo, tako je kraljevstvo počelo sadržavati i južne teritorije. Postalo je relatinizirano u visokom srednjem vijeku kao "Albanija" (latinski: Albania) (nije jasno da li dijeli etimologiju sa modernom Albanijom). Tu su riječ najčešće koristili keltsko-latinski pisci od kojih je najpoznatiji Geoffrey od Monmoutha. Preko nje je ušla u srednjoengleski jezik kao Albany, iako se rijetko koristila za Kraljevinu Škotsku, nego za dio Škotske, odnosno leno poznato kao Vojvodstvo Albany. Odatle potiče ime Albanyja, glavnog grada američke države New York.

V. također uredi

Reference uredi

  1. MacBain, A An Etymological Dictionary of the Gaelic Language Gairm 1896, reprinted 1982 ISBN 901771686