Aladdin (Disneyjev film, 1992)

(Preusmjereno sa stranice Aladdin (1992 Disney film))

Aladdin je američki glazbeni humorni fantastični animirani film iz 1992. kojeg su režirali Ron Clements i John Musker a producirao Walt Disney Pictures. Aladdin je 31. animirani dugometražni film studija Walt Disney te je dio historijskog razdoblja poznatog kao "Disneyjeva renesansa". Zasniva se na arapskoj bajci o Aladdinu i čarobnoj lampi iz 1001 noći. Glasovne uloge tumače Scott Weinger, Linda Larkin, Robin Williams i Jonathan Freeman.

Aladdin
Kino poster
RežijaRon Clements
John Musker
ProducentRon Clements
John Musker
ScenarioRon Clements
John Musker
Ted Elliott
Ted Rossio
UlogeScott Weinger
Linda Larkin
Robin Williams
Jonathan Freeman
MuzikaAlan Menken
MontažaMark A. Hester
H. Lee Peterson
StudioWalt Disney Pictures
DistribucijaBuena Vista Pictures
Datum(i) premijere25. XI 1992.
Trajanje90 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet28.000.000$
Aladdin na Internet Movie Database

Aladdin je doživio veliki uspjeh i zaradio preko 217 milijuna $ u američkim kinima, čime je postao najgledaniji film godine u SAD-u,[1] te je dobio i pozitivne kritike. Film je osvojio i nekoliko nagrada, uglavnom za hvaljenu glazbu i pjesmu A Whole New World Alana Menkina. Usljedila su dva nastavka za video tržište - The Return of Jafar i Aladdin and the King of Thieves - jedna animirana TV serija, igračke, video igre te čak i jedna broadwayska mjuzikl adaptacija iz 2011. Uloga čarobnog duha iz lampe smatra se jednom od vrhunaca karijere komičara Robina Williamsa.[2]

Radnja uredi

Bliski istok. Aladdin je siromašni mladić i beskućnik koji, uz pomoć malog majmuna Abua, smisalicama jedva nekako uspijeva pronaći hranu. Jednog dana, naiđe na djevojku na tržnici te mu ona povjeri da je ustvari princeza Jasmin, kćer sultana, koja je pobjegla jer ne želi slijediti historijsku tradiciju da se mora udati za nekog bogatog princa, jer su joj svi umišljeni. Aladdin je uhićen kada se pojavi Jafar, te laže Jasmin da je ovaj pogubljen. Međutim, Aladdin je ustvari živ te ga Jafar pusti iz tamnice kako bi ga iskoristio da otiđe u jednu pećinu u pustinji i tamo uzme čarobnu lampu u kojoj je duh koji ispunjava tri želje vlasniku. Međutim, pećina se uruši kada Abu želi ukrasti blago i tako njih dvoje ostanu zarobljeni unutra. Međutim, Aladdin naiđe na čarobnu lampu, protrlja ju te tako oslobodi veselog duha. Uz pomoć letećeg tepiha, uspijeva pronaći izlaz i izaći van.

Kada mu duh saopšti da ima tačno tri želje, i nijednu više, Aladdin odluči iskoristi prvu kako bi se transformirao u bogatog princa sa osobljem kako bi se vratio u grad i pokušao impresionirati Jasmin, u koju se zaljubio. Međutim, tako ga uoči i Jafar koji shvati da ima lampu. Ipak, uprkos bogatstvu, Jasmin ga odbija kao prosca. Duh mu potom sugeriše da bude svoj i da se prestane pretvarati da je neko ko nije, te Aladdin tako pozove Jasmin na let na čarobnom tepihu po zemlji. Ona ga prepozna i on prizna da je Aladdin sa ulica. Tada se poljube. Međutim, Jafar ga otme i baci u vodu, ali zahvaljujući drugoj želji, duh ga spašava od utapljanja. Jafar želi uzeti Jasmin za suprugu kako bi vladao kraljevstvom. Jafar, sada u posjedu čarobne lampe, iskorištava duha kako bi postao gospodar zemlje. Aladdin ga, pak, uspijeva prevariti da zaželi da i sam postane jednako moćan kao i duh - jednom kada je Jafar transformisan u duha, Aladdin ga lako uspijeva vratiti u lampu. Zadnjom željom, Aladdin oslobađa svojeg duha dok sultan daje Jasmin slobodu da sama bira supruga, te se odluči udati za Aladdina.

Glasovne uloge uredi

Nagrade uredi

Aladdin je osvojio dva Oscara - za najbolju izvornu pjesmu (A Whole New World Alana Menkena i Tima Ricea) i najbolju glazbu (Menken) - dok je nominiran za još tri kategorije - najbolji zvuk, zvučne efekte i izvornu pjesmu Friend Like Me.

Osvojio je i tri Zlatna globusa - najbolju originalnu muziku, pjesmu A Whole New World (Menken, Rice) i jednu posebnu nagradu za Robina Williamsa - dok je nominiran u još tri kategorije - najbolji film - mjuzikl ili komedija i izvorne pjesme Friend Like Me i Prince Ali (Menken, Howard Ashman).

Nominiran je za dvije nagrade BAFTA - najbolja glazba i specijalni efekti.

Osvojio je i tri nagrade Saturn - za najbolji film fantastike, sporednog glumca (Williams) i nastup mladog glumca (Scott Weinger) - a nominiran je i Menken za najbolju glazbu.

Kritike uredi

Robin Williams i animacija su stvoreni jedno za drugo, a u Aladdinu su se napokon sreli. Williamsova brzinu u komičnoj inventivnosti je uvijek bila prebrza za ljudsko meso i krv; način na koji on odleti izvan karaktera može izazvati vrtoglavicu. U novom Disneyjevom animiranom filmu, on je napokon oslobođen, i igra duha iz čarobne lampe te time dobiva slobodu nad svojim oblikom - on može postati bilo tko i bilo što odjednom. Čarobni duh je najbolji dio filma, koji je dobra zabava, ali nije na razini Disneyjevih sopstvenih filmova Mala sirena i Ljepotica i zver, dva filma u kojima je taj studio dao preporod dugometražnim crtićima. Slabosti filma su njegovi glavni likovi, ulični mladić Aladdin i sulatonva kćer, Jasmina. Kao romantični par, oni su bledi i rutinski, osobito u usporedbi sa hemijom između lepotice i zveri. Izgledaju uniformisano, kao da ih filmaši nisu gledali kao prave individualce... Na kraju, Aladdin je dobar, ali ne i izvrstan, uz iznimku sekvenci u kojima je Robin Williams, a koje imaju živost i energiju izvan ovog sveta.

U posljednje vrijeme omalovažavanje Disneyja među kritičarima gotovo prerasta u modu. Šteta. Iako slavni studio ima slabih trenutaka, neki su filmovi predivni. Među njima je svakako i priča iz 1001 noći o momku koji pronađe čarobnu svjetiljku i pred nosom zlog čarobnjaka Jafara osvoji princezu Jasminu. Aladdin stiže i u sinhroniziranoj verziji, no kako je Robin Williams jednostavno savršen, originalnu ipak ne smijete propustiti.

– Dean Šoša[5]

Izvori uredi

  1. „Aladdin (1992)”. Box Office Mojo. 
  2. Forrest Wickman (11.8. 2014). „Robin Williams' Genie in Aladdin was one of His Greatest Performances”. Slate. 
  3. Jeff Labrecque (12.8. 2014). „Robin Williams in 'Aladdin': Animator Eric Goldberg remembers drawing Genie”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala na datum 2014-08-18. Pristupljeno 2014-12-18. 
  4. Roger Ebert (25. 11. 1992.). „Aladdin (19928)”. rogerebert.com. 
  5. Dean Šoša (2.11. 2004). „Kitanova zabava za veliki ekran”. Nacional. Arhivirano iz originala na datum 2009-04-16. Pristupljeno 2014-12-02. 

Vanjski linkovi uredi