Al-Muizz ibn Badis

Al- Muʻizz ibn Bādīs (arapski: المعز بن باديس‎); 1008–1062) bio je četvrti po redu ziridski vladar Ifrikije, koji je vladao od 1016. do 1062.

Na prijestolje je došao kao dijete nakon smrti svog oca Badis ibn Mansura, u prilično teškom trenutku za ziridsku državu. Iste godine je u Ifrikiji izbio veliki ustanak sunita u kome je masakrirano 20.000 šijita, te uništena Al-Mansuriya, palača koja je bila bivše sjedište fatimidskih kalifa, ziridskih nominalnih sizerena. Ziridi su također iste godine prisiljeni sklopiti primirje sa svojim odmetnutim ogrankom Hamudida u Alžiru, kome su 1018. formalno priznali nezavisnost.

U ime Al-Muizza je prvih godina kao regent vladala njegova tetka, a vlast je Al-Muizz nakon puča formalno preuzeo 1022. Slabljenje ziridske moći se i dalje nastavilo, pa je 1027. godine berbersko pleme Zanata, ovaj put uz blagoslov Fatimida, preuzelo vlast nad Tripolitanijom. Al-Muizz je to pokušao kompenzirati tako što je svog sina Abdallaha poslao da intervenira u građanski rat među Kalbidima u Sicilijanskom Emiratu, a što je dovelo do kratke Abdallahove vladavine nad otokom (1038 - 40). U sljedećoj deceniji je došlo do velike ekonomske krize u ziridskoj državi. Djelomično potaknut njom, Al-Muizz je okupio najuglednije sunitske učenjake te, čuvši njihovo mišljenje, 1045. objavio kako umjesto ismailitskih Fatimida kao legitimne kalife priznaje sunitske Abaside u Kairu. Fatimidi su na to reagirali tako što su na zapad poslali beudinska plemena Banu Hilal i Banu Sulaym. Godine 1051/52. je došlo do velike beduinske invazije na ziridsku teritoriju, tokom koje teško stradala poljoprivreda. Godine 1057. je pod beduinsku vlast pao i Kairuan, a Al-Muizz je prisiljen prijestolnicu povući u Mahdiju. U trenutku njegove smrti 1062. Ziridi su pod vlašću držali tek obalni pojas. Naslijedio ga je sin Tamin ibn Muizz.

Al-Muizzu se tradicionalno pripisuje autorstvo nad (al)kemičarskim tekstom [1] Kitab `umdat al-kuttab wa `uddat dhawi al-albab (Štap pisara) u kome se, između ostalog, daju recepti za izradu boja, papira i tinte.

Reference uredi

  1. Levey, Martin (1962). „Mediaeval Arabic Bookmaking and Its Relation to Early Chemistry and Pharmacology”. Transactions of the American Philosophical Society. New Series 52 (4): 1–79. ISSN 0065-9746. JSTOR 1005932.