Ajde, dan... prođi...

Ajde, dan... prođi... je hrvatski crno-bijeli igrani film snimljen 2006. godine, koji predstavlja dugometražni prvijenac Matije Klukovića, poznat po tome što je sniman kroz tri godine u potpuno nezavisnim produkcijskim uvjetima, s budžetom desetorostruko manjim od prosječnog igranog filma u Hrvatskoj, odbijen od Pulskog filmskog festivala, a da bi zatim osvojio nagradu za najbolji hrvatski film na Zagreb Film Festivalu te međunarodnu premijeru održao na prestižnom filmskom festivalu u Rotterdamu.

Ajde, dan... prođi...
Žanrdrama
RežijaMatija Kluković
ProducentIrena Marković
ScenarioMatija Kluković
UlogeMarin Amidžić
Kristina Beganović
Milovanka Benović
MuzikaDarko Marković
FotografijaBojana Burnać
MontažaMatija Kluković
StudioFocus Media
Datum(i) premijere
2006 (2006)
Zemlja Hrvatska.

Dodatni interes javnosti polučio je činjenicom da ga je načinio autor bez formalnog filmskog obrazovanja te da je to prvi dugometražni igrani film u povijesti hrvatske kinematografije čiju filmsku fotografiju potpisuje žena (Bojana Burnać).

Nakon zagrebačke premijere u kinu Tuškanac 2007., pobire jednoglasne komplimente hrvatskih filmskih kritičara, između ostaloga nazivan „...najvećim otkrićem hrvatske kinematografije od Ritma zločina Zorana Tadića iz 1981.“ (Damir Radić, Nacional), „...najzanimljivijim nezavisnim filmom nastalim posljednjih desetljeća“ (Nenad Polimac, Globus) te „...potpuno drugačijim od bilo čega što se u Hrvatskoj trenutno snima“ (Jurica Pavičić, Jutarnji list).

Radnja uredi

Podnaslovljen kao Dramski kolaž o ljudima koji imaju vremena, Ajde, dan... prođi... prati dvadesetak likova različitih generacija.

Martin je mladi insomniak koji po treći put kreće u 8. razred osnovne škole; njegova majka (Martina) jedva čeka da ode u posjet mužu koji radi u Švicarskoj; u birtiji “Vegos” Martinu piće toči Konobarica opsjednuta razmještavanjem namještaja čime izluđuje svoje stanodavce; susjeda Sanja nakon pet godina vraća se iz Njemačke kod nepodnošljive Bake koja jedva čeka da umre te Dede kojemu je cilj oboriti rekord u navršenim godinama; Tamara je iskompleksirana Sanjina sestrična koja svojom pjesmom “Ljudi koji imaju vremena” osvaja prvu nagradu na županijskom natjecanju škola; Tamarina jedina prijateljica je Marta- potencijalna samoubojica iz razloga što nema razloga; Tamarini mentori su kazališna glumica Anita te stariji brat Matija koji sa svojim suputnikom Stjepanom autostopira po Europi i svijetu prodajući kopije slika pokojnoga oca; Martinova teta Jadranka i njen ljubavnik Alen pokušavaju stvoriti vezu baziranu na obostranom nepoštovanju; Martinova druga teta Ana otkriva malome tehnike uspavljivanja koju on prosljeđuje kolegama iz razreda, a jedna od njegovih mlađih kolegica je Karla, dvanaestogodišnja Anitina unuka koja promatra sve te starije ljude oko sebe pitajući se: Zašto svi ti ljudi pričaju tako glasno i djeluju nezadovoljno?

Uloge uredi

Glumac Uloga
Marin Amidžić Istovarivač
Kristina Beganović Školarac
Milovanka Benović Katarina
Nina Benović Tamara
Matija Cigir Školarac
Leon Demšar Alen
Simona Dimitrov Palatinus Jadranka
Hrvoje Dominko Školarac
Ivan Džaja Deda
Stjepan Džimi Stanić Martinin gost
Martina Gučić Školarac
Jelena Hadži Manev Ana
Asja Jovanović Anita (kao Asja Potočnjak)
Ankica Kluković Tamarina majka
Matija Kluković Stjepan
Marija Kon Baka
Maja Komusar Školarac
Vilena Košutić Novinar
Petra Kurtela Marta
Irena Marković Konobarica
Stjepan Mataušić Matija
Mia Oremović Martinin gost
Petar Orešković Muzičar

Ostale uloge  ▼

Glumac Uloga
Diana Osmanović Školarac
Izabela Pavlović Školarac
Višnja Pešić Martina
Bruno Petljak Školarac
Borivoj Radaković Martinin gost
Predrag Raos Bivši pilot
Luka Rukavina Bartendor
Andrea Rumenjak Karla
Anja Sehić Barflaj
Vjeran Simeoni Muzičar
Valentina Sokec Školarac
Robert Spanić Školarac
Tomislav Spanić Školarac
Antonija Stanišić Konobarica
Luka Sulje Školarac
Filip Šuster Martin
Ognjen Sviličić Kobobaričin gazda
Petra Težak Sanja
Stela Travinić Školarac
Matea Vražić Školarac

Vanjske veze uredi