Wikipedija

Agamemnon (Seneka)

Agamemnon (latinski: Agamemnon) jest fabula crepidata (rimska tragedija s temom iz grčke mitologije) od oko 1012 stihova, koju je napisao Lucije Anej Seneka u 1. vijeku n.e. i koja govori o tome kako je Agamemnona po povratku iz trojanskog rata ubila njegova supruga Klitemnestra.[1]

Agamemnon
Kitemnestra nakon što je ubila Agamemnona (John Collier, 1882)
Autor(i)Lucije Anej Seneka
Originalni naslovAgamemnon
DržavaStari Rim
Jeziklatinski
Žanr(ovi)tragedija

Lica uredi

Radnja se događa djelomično unutar, a dijelom izvan Agamemnonove palače u Argu ili u Mikeni, na dan kraljevog povratka nakon duge odsutnosti u Troji, i počinje u posljednjim trenucima noći, pred samo paskozorje.[2]

Zaplet uredi

Krvavi sukob između Atreja i Tijesta nije okončan osvetom koju je Atrej počinio nad svojim bratom. Sudbina je htjela da Tijest vlastitoj kćerki roda sina, Egista, koji će ubiti Atreja i donijeti propast i smrt Agamemnonu.[2] Trojanski rat je završen i najavljen je skori dolazak pobjedničkog kralja Agamemnona, koji u Arg dovododi svoje zarobljenike i blago. No, njegova supruga Klitemnestra, bijesna na Agamemnona jer je u Aulidi žrtvovao njezinu kćerku Ifigeniju kako bi se smirila vjetrovi, puna je ljubomore jer joj suprug u kuću dovodi Kasandru kao suparnicu. Pritom se osjeća i otuđenom od supruga zbog njegoa dugotrajnog odsustva, ali najviše vlastitom ljubavnom vezom s Egistom. Stoga planira ubiti svog supruga po njegovom povratku i tako izvršiti osvetu i istodobno sebe osigurati od njegove ljutnje.[2]

Na početku tragedije, sjena Tijestova, željna da se osveti za nepravde koje je Tijest za života pretrpio, potiče svoga sina Egista da na gozbi ubije Agamemnona, koji se kao pobjednik vraća iz Troje. Egist ubija Agamemnona tago što ga zaogrne ogrtačem iz kojeg se ovaj nije mogao izvući, a u ubojstvu mu pomogne Klitemnestra, koju je zaveo dok je njezin suprug Agamemnon bio pod Trojom. Nakon toga, Egist ubija Kasandru, zarobljenicu i ljubavnicu Agamemnonovu, odvlačeći je dalje od žrtvenika. Potom Egist i Klitemnestra naređuju da se Elektra baci u zatvor, jer je ona upozorila Oresta i sklonila ga na sigurno mjesto.[3]

Prvi čin uredi

Sjena Tijesta stiže iz podzemnog svijeta i poziva Egista da izvrši osvetu, koju mu je obećalo proročište.[3] Tijestova sjena prisjeća se zločinačke prošlosti njegova roda, počev od praroditelja Tantala, koji je bogovima za hranu ponudio tijelo sina Pelopa. Ali, najteža je njegova sudbina, jer je pojeo svoju djecu koju mu je bio skuhao njegov brat Atrej, a zatim je vodio ljubav s kćerkom Pelopijom, koja mu je rodila sina Egista, kome je sudbina odredila da će osvetiti oca i braću tako što će ubiti Atrejevog sina Agamemnona.[4]

Kor žena iz Arga ili Mikene žali se na pretjeranu sreću kao nestabilnu, punu strijepnje i brige, izloženu iznenadnim promjenama te stoga daje prednost osrednjosti.[5]

Drugi čin uredi

Klitemnestra, svjesna svoje poročnosti i bojeći se kazne koju zaslužuje zbog svojih preljubničkih postupaka, sada kad se njezin suprug tek vratio, uvjerena je da je zločin lijek i zato razmišlja o ubojstvu Agamemnona. Njena je stara dadilja, pak, pokušava odvratiti od poduzimanja takvog koraka.[6] Kao odgovor, Klitemnestra evocira Ifigenijino žrtvovanje i mnoga Agamemnonova nevjerstva: Hriseidu, koju je odbio vratiti ocu i tako izazvao pokolj u grčkom taboru, Briseidu, koju je oteo Ahileju i, naposljetku, proročicu Kasandru. Dadilja, međutim, ističe opasnosti koje donosi spletkarenje protiv pobjedničkog junaka.[7]

Na scenu izlazi Egist, kome Klitemnestra saopćava svoju želju da se ipak povuče iz zločinačkog plana. Egist je, međutim, potiče na ubojstvo muža,[8] zaoštravajući njezinu ljubomoru prema Kasandri i predstavljajući joj kao sigurnu prijetnju da njezino nevjerstvo neće biti oprošteno. Dadilja na Egistove riječi reagira bijesnim prijezirom, ali Klitemnestra, osjećajući obvezu odanosti svom "suučesniku", za trenutak odgađa svoju odluku.[7]

Kor Argivljanki ili Mikenjanki pjeva trijumfalnu himnu u čast Apolona zbog ostvarene pobjede, ali uvodi pohvalno se obraća i Junoni, Minervi, Dijani i Jupiteru.[9]

Treći čin uredi

Glasnik Euribat izvještava da se Agamemnon vratio u domovinu zdrav i živ. To nije bio slučaj s Menelajem, na koga je Palada poslala oluju, prouzročivši nesretan povratak:[10] u pomrčini, brodovi su udarali jedan od drugi, a brodolomci su zavidjeli onima što su izginuli na bojnom polju. Grom koji je Minerva poslala ne ubija Ajanta, Ojlejevog sina, koji se podsmjehuje božici, na što Neptun trozubom uništava hrid na koju se Ajant sklonio. U međuvremenu, Nauplije, kako bi osvetio sina Palameda, koga je Odisej bio oklevetao a Grci osudili na smrt, dovlači u zamku brodove, koje se razbijaju o stijenje.[7]

Na kraju izvješća, stiže Kasandra s korom trojanskih zarobljenica, koje oplakuju sudbinu i nesreću koja je snašla Troju, ali i oćenito zla koja čovjeku nanosi njegova ljubav prema životu, dok je onaj koji se smrti ne boji nalik bogovima i kraljevima.[11] Kor se prisjeća osvajanja Troje, koja je pala ne zbog ratničke hrabrosti neprijatelja, nego zahvaljujući prijevarnom drvenom konju, sjećaju se i smrti Prijama, koga je ubio Ahilejev sin Pir; tolika ima nesreća, da Kasandra naposljetku poziva kor da zašuti, a ona sama proriče svoju smrt, do koje će doći istovremeno s Agamemnonovom, za koga vidi da će pasti od ruke vlastite supruge: pod tim uvjetom, ona se veseli smrti.[7]

Četvrti čin uredi

Stiže Agamemnon, kome Kasandra upućuje neka dvosmislena upozorenja u vidu proročanstava, ali joj Agamemnon ne vjeruje.[12]

Kor Argivljanki pjeva pjesmu u slavu Herkulovu, posebno zato jer je odgojen u Argu, tvrdeći da su njegove strijele bile nužne da bi se osigurao drugi pad Troje; Herkul je, naime, bio taj koji je prvi osvojio Troju.[13]

Peti čin uredi

Kasandra slavi preokret sudbine Trojanaca, koji od pobijeđenih postaju pobjednici u trenutku kad njihov pobjednik biva ubijen. Naime, iako zapravo ne vidi ništa, jer se nalazi u prosceniju, Kasandra svojim proročkim moćima "vidi" kako Agamemnona udaraju Egistova sablja i Kasandrina sjekira i o svemu što se događa oko Agamemnonova ubojstva pripovijeda onima koji se nalaze u gozbenoj dvorani.[14]

Elektra nagovori svog brata Oresta da bježi i srećom naiđe na Strofija, kome povjerava Oresta da ga skloni na sigurno.[15] Majka joj oštro predbacuje za taj njezin postupak, a Elektra se skloni kod žrtvenika tražeći zaštitu.[15]

Mešutim, Klitemnestra zapovijeda da se Elektra odvuče od žrtvenika i baci u doživotni zatvor, a potom probada Kasandru,[16] koja svojim posljednjim riječima proriče osvetu koja će stići ubojice.[7]

Izvori uredi

Ne postoji neka ranija poznata drama koja je mogla poslužiti kao očiti uzor za Senekinog Agamemnona.[17] Ova tragdija obrađuje otprilike istu priču kao Eshillov Agamemnon.[17] Međutim, karakterizacija likova, struktura i teme u Senekinoj drami uvelike se razlikuju od Eshilove tragdije.[17] Kod Seneke Agamemnon ima samo relativno malu ulogu, u usporedbi s Klitemnestrom i Kasandrom, koje imaju velike dijelove.[18] Kod Euripida nema Tijestove sjene, a Klitemnestra biva ubijena skupa s Agamemnonom.[19] Među drugim (danas izgubljenim) dramama koje su mogle utjecati na Seneku nalaze se Agamemnon Ijona s Hiosa, Egit Livija Andronika i Klitemnestra Lucija Akcija.[18]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 461
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Miller, Frank Justus (1917). Seneca. Tragedies. Loeb Classical Library: Harvard University Press. 
  3. ↑ 3,0 3,1 Bradshaw 1903, str. 471
  4. ↑ Paduano 2011, str. 243
  5. ↑ Bradshaw 1903, str. 475
  6. ↑ Bradshaw 1903, str. 477
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 Paduano 2011, str. 244
  8. ↑ Bradshaw 1903, str. 485
  9. ↑ Bradshaw 1903, str. 491
  10. ↑ Bradshaw 1903, str. 495
  11. ↑ Bradshaw 1903, str. 506
  12. ↑ Bradshaw 1903, str. 516
  13. ↑ Bradshaw 1903, str. 519
  14. ↑ Bradshaw 1903, str. 521
  15. ↑ 15,0 15,1 Bradshaw 1903, str. 524
  16. ↑ Bradshaw 1903, str. 527
  17. ↑ 17,0 17,1 17,2 Tarrant, R. J. (2004). Seneca: Agamemnon. Cambridge University Press. str. 10. 
  18. ↑ 18,0 18,1 Bartsch, Shadi, ur. (2017). „Agamemnon: Introduction”. Seneca: The Complete Tragedies. 2. University of Chicago Press. str. 233. 
  19. ↑ Howatson 1997, s.v. Agamemnon

Literatura uredi

  • Bradshaw, Watson (1903). The ten tragedies of Seneca. London: S. Sonnenschein & Co.. 
  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga. 
  • Howatson, M.C. (1997). Oxford University Press (2 izd.). Oxford & New York. 
  • Paduano, Guido (2011). Antičko pozorište. Beograd: Clio. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Agamemnon_(Seneka)&oldid=41038328