Otvori glavni meni

Ahmed Ibn Abu al-Husayn al-Nuri (perzijski: ابو الحسین النوری‎; Ahmed Ibn Abu al-Hassan al-Nuri; ? - 907), poznatiji kao Nuri, bio je rani sufistički svetac.[1] Bio je perzijskog porijekla i rodio se u Bagdadu gdje je proveo najveći dio života.[2] Poznat je kao autor djela Maqamat al-qulub (Stanice srca). Poznat je po izreci "Volim Boga i Bog voli mene".[3] Bio je jedan od najranijih sufista koji je prigrlio misticizam ilustrirajući to izrekom "Spajanje sa Istinom je razdvajanje od svega ostalog, a razdvajanje od svega ostalog je spajanje s tim"[4]

Sveti Nuri
Mistik
Rođen/a cca. 840., Bagdad
Umro/la cca. 907., Bagdad
Štuje se u islam

Nuri i nekoliko njegovih prijatelja su optuženi za herezu i dovedeni pred sud. Nuri je sucu ponudio da mu se sudi prije prijatelja. Sudac je prihvatio njegov prijedlog i poslije ustanovio da je Nuri dobar musliman, te tako njega i prijatelje oslobodio optužba. Usprkos toga, Nuri je kasnije prognan u Ar-Raqqah u Siriji, odakle se nakon nekoliko godina vratio fizički oronuo.[5]

Prema predaji je titulu "Nuri" stekao jer je "sijao dok je govorio". Bio je poznanik Junayd Baghdadija.

NapomeneUredi

  1. Carl W. Ernst, "World of ectasy in Sufism", Suny Press, 1985. pg 97: "A Sufi of Iranian origin (d. 907) was one of the most eminent mystics of Baghdad
  2. N. Hanif, Biographical encyclopaedia of Sufis: Central Asia and Middle East, p. 368
  3. Al-Sarraj, Pages From the "Kitab al-Luma' , ed. AJ. Arberry (London: Luzac, 1947), p. 5
  4. Al-Sulami, Tabaqat, 153 = Sh., 166
  5. Carl W. Ernst, "World of ectasy in Sufism", Suny Press, 1985. pg 98

Eksterni linkoviUredi

  • [1] Christopher Melchert, The Transition from Ascetism to Mysticism at the Niddle of the Ninth Century
  • Nuri Bibliography