Abel od Reimsa
„Sveti Abel” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Sveti Abel (razvrstavanje).Abel (fl. 744–747) bio je sufraganski biskup Reimsa (sjeverna Francuska),[1] poznat po suparništvu sa nekoliko crkvenih vođa, od kojih se ističe Milon, koji mu je odbio predati biskupiju. Abel je bio pristaša Bonifacija, te je uz njegovu pomoć uspio postati biskupom. Nešto kasnije ga je Milon, međutim, uspio protjerati i na njegovo mjesto staviti svog pristašu Turpina. Abel je nakon toga umro u samostanu. Poslije je proglašen svecem.
| Abel od Reimsa | |
|---|---|
_Saint-R%C3%A9mi_Baie_204-2.jpg) | |
| Stolica | Reims |
| Lični detalji | |
| Rođenje | nepoznato Engleska ? |
| Smrt | nepoznato |
| Svetost | |
| Datum slave | 5. august (Bollandisti) |
| Štovanje u | Rimokatolička crkva |
Reference
uredi- ↑ Costambeys, "Abel (fl. 744–747)"
| Rimokatoličke crkvene titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Milo |
biskup Reimsa fl. 744–748 Služio/la uz: Milo |
Slijedi: Tilpin? |
Primarni izvori
uredi- Acts of the Council of Soissons (744), ed. A. Werminghoff (1906–8). Concilia aevi Karolini. 2 vols. MGH Concilia 2. Hanover.
- Letters of Boniface, ed. M. Tangl (1916). Die Briefe des heiligen Bonifatius und Lullus. MGH Epistolae Selectae 1. Berlin. nos. 57–8, 73–4, 87; tr. Ephraim Emerton (2000). The Letters of Boniface. Records of Western Civilization. New York: Columbia UP.
- Folcuin, Gesta abbatum Lobiensium, ed. G. H. Pertz (1841). Annales, chronica et historiae aevi Carolini et Saxonici. MGH Scriptores 4.
- Hincmar, Vita Remigii episcopi Remensis, ed. B. Krusch (1896). Passiones vitaeque sanctorum aevi Merovingici. MGH Scriptores Rerum Merovingicarum 3. Hanover.