AIDS kao profesionalna bolest
AIDS kao profesionalna bolest može biti priznata od strane stručnjaka medicine rada, ukoliko je radnik u procesu rada bio u kontaktu sa uzročnikom ove bolesti. Kako se AIDS ili sindrom stečene imunodeficijencije prevashodno prenosi seksualnim putem i krvlju, pod povećanim rizikom da obole nisu samo homoseksualaci, prostitutke, promiskuitetne osobe, intravenski narkomani, deca majki koje su obolele od AIDS, već i osobe koje su primile krv transfuzijom i zdravstveni i drugi radnici. Rizik od infekcije nakon uboda na iglu ili oštricu instrumenta je 0,4-0,5%. Do infekcije može doći i posle kontaminacije sluzokoža inficiranih krvlju u toku opsluživanja obolelih od AIDS. Iako je HIV izolovan i iz suza, pljuvačke, cervikalnog i vaginalnog sekreta, urina i majčinog mleka, do sada nije dokazano da je kontakt sa ovim telesnim tečnostima rizičan.[1]
Opšta razmatranja uredi
- Profesionalne bolesti
Profesionalne bolesti su karakteristični poremećaji fizičkog, mentalnog ili socijalnog ponašanja koji nastaju kao rezultat dugotrajnog bavljenja nekom profesijom.
- Profesionalne bolesti izazvane biološkim agensima
Profesionalne bolesti izazvane biološkim agensima javljaju se u određenim profesionalnim grupama radnika koji su izloženi biološkim izvorima tokom rada.
U agense biološke prirode čije prisustvo u radnoj sredini može delovati na radnike spadaju: virusi i bakterije, gljive, protozoe, helminti, artropodi i dr.
Ovi mikroorganizmi (među kojima spada i AIDS) ili njihovi fragmenti mogu izazvati profesionalna oboljenja vezana sa radom.
Uslovi da AIDS bude proglašen profesionalnom bolešću uredi
Prvu grupu profesionalnih bolesti u Srbiji čine razna trovanja, odnosno bolesti izazvane hemijskim dejstvom. Druga grupa su oboljenja izazvana fizičkim dejstvima, kao što su razna zračenja, buka, vibracije. U trećoj grupi su takozvane uvezene bolesti, gde spada AIDS i tuberkuloza, na primer. Četvrtu grupu čine plućne bolesti. Većina evropskih zemalja, za razliku od Srbije, kao profesionalne priznaje i druge bolesti ukoliko se dokaže njihova neposredna veza sa radnim mestom, odnosno sa štetnostima i opasnostima određenog posla.[2]
Da bi se AIDS proglasila profesionalnom bolešću kod nekog radnika (zaposlenog) potrebno je utvrditi:
- Da je oboleli radnik radio na poslovima i radnim mestimana na kojima je ostvario parenteralni kontakt sa uzročnikom bolesti (medicinski radnik, carinik, policajac itd);
- Dokaz o kontaktu sa uzročnikom na radnom mestu (overen opis poslova radnog mesta, izveštaj o povredi na radu, prostorna i vremenska povezanost sa uzročnikom);
- Serološka reakcija na AIDS je parametar koji podrazumeva prelazak latentnog stanja u manifestni oblik (dijagnoza utvrđena od strane specijaliste za infektivne bolesti);
- Dokazi iz kojih se stiče uvid u aktuelnu epidemiološku situaciju, ličnu, u porodici i u okolini, van radne sredine (podaci ordinirajućeg lekara o oboljevanju članova porodice).[3][4]
Procena radne sposobnosti obolelog od AIDS uredi
Procena radne sposobnosti vrši se na osnovu sistematskog specijalističkog pregleda, i svestranog multidisciplinarnog sagledavanja posledica koje je AIDS izazvala u organizmu nekog radnika. Nakon toga može bit doneta odluka o pprivremenoj ili trajnoj sprečenosti za rad:
- Privremena sprečenost za rad
Odluka o privremenoj sprečenost za rad donosi se u egzacerbacijama infekcije i traje do potpunog saniranja infekcije i stabilizacije opšteg stanja bolesnika.
- Trajna sprečenost za rad
Da li će bolesnik dobiti trajnu ocenu radne sposobnosti zavisi od stadijuma bolesti, stanja imunološkog sistema i vrste posla.
Osobe koje su samo inficirane virusom HIV-a i one kod kojih postoje oportunističke infekcije, a nisu u akutnoj fazi bolesti, nisu sposobne za poslove:
- Na kojima bi zaposleni moglo da dođe u kontakt sa derivatima krvi;
- Zdravstvenih radnika;
- Za rad u kuhinjama i na mestima gde se priprema i distribuira hrana;
- U vrtićima;
- na kojima postoji povećana mogućnost infekcija.
U uznapredovalom stadijumu AIDS bolesti oboleli nisu sposobni za bilo koji posao i šalju se u invalidsku penziju.
uredi
- Da je radnik radio na poslovima i radnim mestima na kojima je ostvaren parenteralni kontakt sa uzročnikom bolesti.
- Dokaz o kontaktu sa uzročnikom na radnom mestu.
- Dokazi iz kojih se stječe uvid u aktualnu epidemiološku situaciju.
- Serološka reakcija na AIDS-parametar koji podrazumeva prelazak latentnog stanja u manifestni oblik.
Rizična zanimanja uredi
Zanimanja koja su pod rizikom od HIV infekcije uključuju:
- medicinske tehničare
- radnike u laboratorijama
- vadioce krvi
- lekare, stomatologe
- radnike na održavanju u zdravstvenim ustanovama
- terapeute disanja
- poštanske radnike
- turističke, ugostiteljske i saobraćajne radnike.[5]
Ova zanimanja zahtvaju redovnu zdravstvenu kontrolu radnika, povrenmena testiranja na AIDS i zdravstveni nadzor nad uslovima rada.
Izvori uredi
- ↑ Aranđelović M, Milić I, Radević Lj. Procena rizika i promocija zdravlja na radnom mestu, Procena rizika, Kopaonik, 02- 06. februar 2009, Zbornik radova: 326-334.
- ↑ Light D, Mc Gee G. On the social embeddedness of bioethics. In: e Vries R, Subedi J, eds. Bioethics and society: constructing the ethical enterprise, 4th ed. Upper Saddle River, NJ:Prentice Hall, 1998:1-15.
- ↑ WHO/Europa (World Health Organization) Regional Office for Europe: AIDS[mrtav link]
- ↑ ILO Programme on HIV and AIDS and the world of work International Labour Office Geneva HIV and AIDS: Guide for the tourism sector
- ↑ Šarić M, Žuškin E, editor. Medicina rada i okoliša. Zagreb: Medicinska naklada; 2002.
Literatura uredi
- Vidaković A,editor. Medicina rada I. Beograd:Udruženje za medicinu rada;1997.
- Vidaković A,editor. Medicina rada II. Beograd:Udruženje za medicinu rada;1997.
- Vidaković A. Profesionalna toksikologija. Beograd: Udruženje toksikologa Jugoslavije;2000.
- Gochfeld M. Occupational medicine practice in the United States since the industrial revolution. J Occup Environ Med 2005;47:115-131.