A. C. Grayling

Anthony Clifford Grayling [ˈæntəni ˈklɪfərd ˈɡreɪlɪŋ] (Luanshya, 3. aprila 1949.), britanski filozof. Godine 2011. osnovao je Novi koledž humanistike, nezavisni preddiplomski koledž u Londonu, i postao njegov prvi meštar. Do juna 2011. bio je profesor filozofije na Birkbecku, Univerzitetu u Londonu, gdje je poučavao od 1991. Osim toga je i član supernumerarij Koledža sv. Ane u Oxfordu.

A. C. Grayling
AC Grayling.jpg
Grayling na Međunarodnom festivalu knjige u Edinburghu 2011.
meštar Novog koledža humanistike
na dužnosti
dužnost preuzeo
2011.
osobni detalji
rođen 3. aprila 1949. (66 g.)
Luanshya, Sjeverna Rodezija
nacionalnost Britanac
supruga Katie Hickman
djeca jedan sin, dvije kćeri
rezidencija London, Engleska
edukacija BA (Sussex), BA (London), MA (Sussex), DPhil (Oxon)
alma mater Univerzitet u Sussexu
Univerzitet u Londonu, vanjski program
Magdalenin koledž u Oxfordu
zanimanje filozof
potpis A. C. Grayling's signature
website www.acgrayling.com
glas A. C. Graylinga
snimljeno u augustu 2008. na BBC Radio 4
u programu Desert Island Discs

Grayling je autor oko 30 knjiga o filozofiji, uključujući Opovrgavanje skepticizma (The Refutation of Scepticism, 1985.), Budućnost moralnih vrijednosti (The Future of Moral Values, 1997.), Smisao stvari (The Meaning of Things, 2001.), Dobru knjigu (The Good Book, 2011.) i Argument boga (The God Argument, 2013.). Povjerenik je Londonske biblioteke, član Kraljevskog književnog društva i član Kraljevskog umjetničkog društva.[1]

Direktor je i suradnik magazina Prospect te potpredsjednik Britanske humanističke asocijacije. Njegovi glavni akademski interesi leže u epistemologiji, metafizici i filozofskoj logici.[1] Sebe opisuje kao »čovjeka ljevice«, a u Britaniji se povezuje s pokretom novog ateizma[2] zbog čega se ponekad opisuje kao »peti jahač novog ateizma«.[3] U britanskim se medijima pojavljuje raspravljajući o filozofiji.

Rani život i edukacijaUredi

Grayling se rodio i odrastao u Luanshyi u Sjevernoj Rodeziji (sada Zambija), unutar zajednice britanskih ekspatrijata, dok je njegov otac radio za Standard Chartered Bank.[4] Pohađao je nekoliko internatskih škola, uključujući Sokolski koledž u Zimbabveu, odakle je pobjegao nakon što je bio išiban.[5] Njegova prva izloženost filozofskim spisima zbila se u dobi od dvanaest godina kada je pronašao engleski prijevod Harmida, jednog od Platonovih dijaloga, u lokalnoj biblioteci.[4] U dobi od četrnaest godina pročitao je Biografsku historiju filozofije (Biographical History of Philosophy, 1846.) G. H. Lewesa, koja je potvrdila njegovu ambiciju da studira filozofiju; rekao je da je ona »pridodala red nasumičnom čitanju koje joj je prethodilo te odredila moju vokaciju«.[6]

Grayling je bio treće dijete. Kada mu je bilo 19 godina, njegovu stariju sestru Jennifer ubili su u Johannesburgu. Jennifer je bila rođena s oštećenjem mozga, a nakon što se u dobi od 20 godina podvrgnula operaciji mozga radi otklanjanja oštećenja, doživjela je probleme s ličnošću koji su doveli do nekoliko neprikladnih afera i preuranjena braka. Ubrzo nakon sklapanja braka pronađena je mrtva u rijeci; bila je izbodena. Nakon što su je roditelji otišli identificirati, njezina je majka – tada već bolesna – doživjela srčani udar i umrla. Grayling je kazao da se protiv duboke žalosti borio tako što je postao radoholičar.[7]

Nakon što se u svojim adolescentskim godinama preselio u Englesku, tri godine proveo je na Univerzitetu u Sussexu, no kazao je da iako je aplaudirao njihovoj namjeri da educiraju generaliste, želio je biti učenjak pa je uz svoj BA na Sussexu završio također jedan iz filozofije kao vanjski student Univerziteta u Londonu.[5] Otišao je zatim steći MA na Sussexu, a potom je pohađao Magdalenin koledž u Oxfordu, gdje su ga poučavali P. F. Strawson i A. J. Ayer, stekavši doktorat 1981. s tezom Epistemološki skepticizam i transcendentalni argumenti (Epistemological Scepticism and Transcendental Arguments, 1981.).[8]

KarijeraUredi

Predavao je filozofiju na Koledžu sv. Ane u Oxfordu prije nego što je 1991. preuzeo mjesto na Birkbecku, Univerzitet u Londonu, gdje je 1998. postao docent (engl. reader) filozofije, a 2005. i profesor.[9] Na Birkbecku je u junu 2011. dao otkaz da bi osnovao Novi koledž humanistike, nezavisni preddiplomski koledž u Londonu, na kojem je postao prvi meštar. Član je supernumerarij Koledža sv. Ane u Oxfordu. Grayling je predsjednik sudaca za Man-Bookerovu nagradu 2014.[10]

Javno zastupanjeUredi

Za Graylinga je rad na tehničkim problemima prethodne vrste samo jedan aspekt filozofije. Drugi aspekt, onaj koji se nalazi u centru mjesta filozofije u historiji, ima neposredniju primjenu na svagdašnji život: pitanja etike, koja se vrte oko onoga što Grayling zove velikim sokratovskim pitanjem, »Kako netko treba živjeti?«. U nastojanju za onim što opisuje kao »doprinošenje konverzaciji društvo u sebi ima mogućnosti za dobre živote u dobrim društvima«. Grayling piše naširoko o suvremenim pitanjima, uključujući ratne zločine, legalizaciju droga, eutanaziju, sekularizam i prava čovjeka. Artikulirao je pozicije o humanističkoj etici te o historiji i prirodi koncepata slobode kao što su primijenjeni u građanskom životu. Da bi podupro svoje vjerovanje u to da se filozof treba angažirati u javnoj debati, on u vlastitu radu kao pisac i komentator na radiju i televiziji pitanjima svagdašnjice donosi ove filozofske perspektive.

Među svojim doprinosima diskusiji o religiji u suvremenom društvu on argumentira da postoje tri odvojene, mada prirodno povezane debate:

(a) metafizička debata o tome što sadrži univerzum; niječući da on sadrži nadnaravne agense bilo koje vrste čini ga ateistom
(b) debata o osnovi etike; uzimajući da je svijet prirodno carstvo prirodnog zakona zahtijeva da čovječanstvo o pravu i dobru misli za sebe, na osnovi našeg najboljeg razumijevanja čovječje prirode i čovječje kondicije; to ga čini humanistom
(c) debata o mjestu religijskih pokreta i organizacija u javnoj domeni; kao sekularist Grayling tvrdi da bi one trebale na sebe gledati kao na organizacije civilnog društva podjednake sindikatima i drugim NVO-ima, sa svakim pravom na postojanje i izražavanje, no ništa većeg prava od bilo koje druge samokonstituirane, samoodabrane interesne skupine.

O ovoj posljednjoj točki Graylingovo je gledište da religije zbog historijskih razloga imaju izvan svake mjere pretjerano naduto mjesto u javnoj domeni s obzirom na broj svojih sljedbenika ili svoje intrinzične zasluge, pa je njihov glas i utjecaj disproporcionalno pojačan: s tom posljedicom da mogu izvrnuti stvari poput javne politike (npr. one o abortusu) te znanstvenog istraživanja i obrazovanja (npr. matične stanice, poučavanje evolucije). On tvrdi da je pobjeđivanje u metafizičkim i etičkim debatama već utišalo probleme povezane s (c) u naprednijim zapadnim društvima, pa i u SAD-u. Svoj glavni doprinos tomu on smatra promociju razumijevanja humanističke etike proistekle iz filozofske tradicije.[11]

Od 1999. do 2002. Grayling je pisao tjednu kolumnu u The Guardianu nazvanu Posljednja riječ (The Last Word) u kojoj je svoju pozornost svaki tjedan usmjeravao na različitu temu. U tim je kolumnama, koje također tvore osnovu serije knjiga za opće čitateljstvo, počevši sa Smislom stvari (The Meaning of Things, 2001.), Grayling učinio osnovu filozofije dostupnom laicima. Redoviti je suradnik The Guardianova grupnog bloga Komentar je slobodan (Comment is free) te između ostaloga piše kolumne za magazine Prospect i New Scientist.

Graying je akreditiran pri Vijeću za prava čovjeka Ujedinjenih nacija, pokrovitelj je Britanske humanističke asocijacije, počasni je pridruženi član Nacionalnog sekularnog društva, pokrovitelj je Humanističke asocijacije Britanskih oružanih snaga i povjerenik Londonske biblioteke. Bio je član odbora Društva autora. Godine 2003. bio je sudac za Bookerovu nagradu. Godine 2005. Grayling je debatirao s kršćanskim filozofom Williamom Laneom Craigom o tome može li bog postojati u zlu svijetu.[12][13]

Graylingova je knjiga o savezničkoj strateškoj zračnoj ofenzivi u Drugom svjetskom ratu, Među mrtvim gradovima: Je li savezničko bombardiranje civila u Drugom svjetskom ratu bila nužnost ili zločin? (Among the Dead Cities: Was the Allied Bombing of Civilians in WWII a Necessity or a Crime?, 2006.), vrlo dobro primljena kao doprinos debati o etici rata.[14] U septembru 2010. Grayling je bio jedna od 55 javnih figura koje su poslale pismo The Guardianu u kojem izražavaju svoje protivljenje državnom posjetu pape Benedikta XVI. UK-u.[15] U augustu 2014. Grayling je bio jedna od 200 javnih figura koje su potpisale pismo The Guardianu o protivljenju škotskoj nezavisnosti uoči septembarskog referenduma o ovom pitanju.[16]

Osobni životUredi

Grayling živi u Peckhamu sa svojom ženom, romanopiscem Katie Hickman. Imaju kćer Madeleine i posinka Lukea, koji pohađaju internatske škole. Grayling ima i dva odrasla djeteta iz prvog braka.[17]

PozicijeUredi

PublikacijeUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Biography, acgrayling.com, pristupljeno 10. juna 2011.
  2. Catto, Rebecca i Eccles, Jane. "Beyond Grayling, Dawkins and Hitchens, a new kind of British atheism", The Guardian, 14. aprila 2011.
  3. Adams, Joseph. Maj 2013. http://www.onreligion.co.uk/the-fifth-horseman-of-new-atheism/ Arhivirano 2013-10-12 na Wayback Machine-u
  4. 4,0 4,1 Treharne, Rhys. "The Interview: A. C. Grayling", Varsity, 19. oktobra 2010.
  5. 5,0 5,1 Lacey, Hester. "The Inventory: Anthony Grayling", The Financial Times, 10. juna 2011.
  6. Grayling, A. C. Life, Sex, and Ideas: The Good Life Without God. University of Oxford Press, 2002, p. 224.
  7. Long, Camilla. "AC Grayling: Is it safe to come out now?", The Sunday Times, 12. juna 2011.
  8. Za njegove nastavnike vidi Life, Sex, and Ideas: The Good Life Without God, p. 226.
    • Za tezu vidi Grayling, A. C. Epistemological Scepticism and Transcendental Arguments. Oxford University Press, 1983.
  9. Debrett's People of Today, 2009, p. 677.
  10. Man Booker 2014 Judges. Pristupljeno 16. decembra 2013.
  11. Aitkenhead, Decca. "AC Grayling: 'How can you be a militant atheist? It's like sleeping furiously'", The Guardian, 3. aprila 2011.
  12. „Suffering”. 2011.. http://www.bethinking.org/suffering/advanced/bill-craig-vs-a-c-grayling-debate-transcript.htm. Pristupljeno 15. januara 2014. 
  13. „Unbelievable? 5 Jul 2011 - William Lane Craig vs AC Grayling debate on God & Evil”. http://www.premierradio.org.uk/listen/ondemand.aspx?mediaid={F618B42A-0AE0-4483-BA6B-440406249B51}. Pristupljeno 15. januara 2014. 
  14. Charmley, John. Methods of Barbarism, The Guardian, 4. marta 2006.
  15. "Harsh judgments on the pope and religion", The Guardian, 15. septembra 2010.
  16. „Celebrities' open letter to Scotland – full text and list of signatories | Politics”. theguardian.com. 7. augusta 2014.. http://www.theguardian.com/politics/2014/aug/07/celebrities-open-letter-scotland-independence-full-text. Pristupljeno 26. augusta 2014. 
  17. Grayling profile at ft.com
  18. BHA, Anthony Grayling has decided not to take office as BHA President, 17. juna 2011.

Vanjske vezeUredi