1242.
Godina
< |
12. vijek |
13. vijek
| 14. vijek
| >
< |
1210-e |
1220-e |
1230-e |
1240-e
| 1250-e
| 1260-e
| 1270-e
| >
<< |
< |
1238. |
1239. |
1240. |
1241. |
1242..
| 1243.
| 1244.
| 1245.
| 1246.
| >
| >>
Gregorijanski | 1242.. (MCCXLII) |
Ab urbe condita | 1995. |
Islamski | 639–640. |
Iranski | 620–621. |
Hebrejski | 5002–5003. |
Bizantski | 6750–6751. |
Koptski | 958–959. |
Hindu kalendari | |
• Vikram Samvat | 1297–1298. |
• Shaka Samvat | 1164–1165. |
• Kali Yuga | 4343–4344. |
Kineski | |
• Kontinualno | 3878–3879. |
• 60 godina | Yang Voda Tigar (od kineske Ng.) |
Holocenski kalendar | 11242. |
Podrobnije: Kalendarska era |
Događaji
urediJanuar/Siječanj – Mart/Ožujak
uredi- zima - Pošto su na Božić Mongoli prešli zaleđeni Dunav, pustoše zapadnu Ugarsku; zauzeli su estergomsku varoš i ubili mnogo ljudi, ali nisu mogli uzeti citadelu.
- Béla IV, kralj Ugarske je napustio Zagreb i krenuo sa jug, kao i masa izbeglica iz Podravine i Posavine. Mongoli su provalili u Slavoniju, varaždinski župan ih ne može suzbiti: 1) razoren je Banoštor, sedište sremske biskupije, opustošen je istočni kraj "Slovinske zemlje"; propao je grad Orljava u požeškoj županiji 2) provala preko Drave u križevačku županiju, koja se sastaje sa istočnom grupom. Svi kreću na Čazmu i razaraju je; na putu ka Zagrebu razaraju sve osim Kalnik-grada kojeg je obranio Filip Bebek. Razoren je i Zagreb sa stolnom crkvom.[1]
- Batu zatim kreće na jug, u poteru za kraljem Belom, prelazi preko Gvozda (Velike Kapele). Kod rijeke Srebrenice blizu Srba je dao ubiti veliki broj sužnjeva iz Ugarske i Slavonije; prelazi preko Velebita u Primorje.[2]
- Kralj Bela je stigao u Split (u gradu vlada latinska stranka, nisu mu dovoljno brzo opremili galiju), ubrzo prelazi u Trogir, čiji je knez Stjepko Šubić Bribirski; među najmoćnijim kraljevim pristalicama su krčki knezovi Frankapani.[3]
- 10. 2. - Japan Kamakura perioda: car Shijō gine u nesreći s nepunih 11 godina. Nakon rasprave između dvorskog plemstva i šogunata, nasleđuje ga rođak Kunihito kao car Go-Saga (do 1246).
- ožujak, početkom - Prve mongolske čete na mosorskim gorama iznad Splita, grad je pun bjegunaca, oni koji su ostali van su ubijeni.[4]
- 5. 3. - Aleksandar Nevski je uz pomoć brata Andreja povratio grad Pskov od krstaša.
- 18. 3. - Kralj je izdao povelju Trogiru, potvrđuje stare povlasti i kotar "od stupa, koji je smješten ispod Ostroga, pak sve do sela Smokvice". Pošto i Split misli da mu pripada Ostrog, dolazi do sukoba dva grada.[6]
April/Travanj – Jun/Lipanj
uredi- proljeće
- Batu saznaje za smrt velikog kana, gradovi su tvrdi, nestaje hrane za konje - odlučuje prije povratka pokušati zauzeti Trogir - ali grad je okružen vodom a kralj je prešao na otok Kraljevac.[5]
- Batu se ne može vratiti istim putem na sjever, jer mu je narod zaprečio put na Velebitu. Kreće Podgorjem prema Senju, saznaje da je kralj Bela prešao na Rab - organizirao je brodove i splavove, ali su Hrvati otočani, na čelu sa Pažanima, kao i krčki knezovi Friderik i Bartolomej Frankapan, potukli Mongole u morskoj bici kod Raba.[7]
- Kralj prelazi na Pag pa na obalu Podgorja, gdje dolazi do nove bitke; kralja su iz opasnosti spasili braća Kres, Kupiša i Rak iz Srijema (krivotvorina?).[8]
- Tatari/Mongoli zatim odlaze na istok: napadaju Dubrovnik, pustoše okolinu Kotora i napadaju utvrđenje, pustoše gradove Svač i Drivast. Prolaze kroz Srbiju[9] i Bugarsku.
- 5. 4. - Bitka na Čudskom jezeru, dio Sjevernih križarskih ratova: Aleksandar Nevski je sa novgorodskim i vladimirskim snagama porazio krstaše iz Livonskog reda i Dorpatske biskupije. Bitka je proslavljena maštovitim prikazom u filmu iz 1938.
- proleće - Nikejska vojska cara Jovana III Vataca i velikog domestika Andronika Paleologa prešla Helespont i Trakiju, paralelno s flotom. Opsedaju Solun, kojeg drži samozvani car Jovan Komnen Duka, čiji je otac Teodor doveden s nikejskom vojskom. Jovan Vatac se vraća kući kada je čuo da se Bajčuovi Mongoli spremaju iz Jermenije u seldžučku Anadoliju.
- svibanj - Kralj Bela boravi u Klisu, tu su mu umrle kćeri Margareta i Katarina (sahranjene u splitskoj crkvi sv. Dujma). Poslanici Zadra, pošto su proterali mletačkog kneza Ivana Michaela, mole kralja da ih primi pod svoju vlast (pod Mlečanima su od 1217).[10]
- 28. 5. - Avignonetski masakr: katari iz Montségura su ubili inkvizitora Guillaumea Arnauda i 11 njegovih kolega (inkvizitori su beatifikovani 1866). Dogodine će biti poslana kraljevska vojna ekspedicija, koja će nakon opsade 1242-43. uništiti zamak Montségur i katarsku organizaciju u oblasti.
Jul/Srpanj – Septembar/Rujan
uredi- 14. 7. - Umro je Hōjō Yasutoki, japanski shikken, regent šoguna, stvarna vlast u zemlji. Nasleđuje ga unuk Hōjō Tsunetoki (do 1246).
- jul - Hafsid Abu Zakariya Yahya je zauzeo Tlemsen, tako da mu Sultanat Tlemsen postaje vazal - najmoćniji je vladar Magreba.
- 21-22. 7. - Bitka kod Taillebourga je odlučujući okršaj Rata u Saintongeu, na jugozapadu Francuske: kralj Louis IX od Francuske je sa bratom Alphonseom od Poitiersa porazio kralja Henryja III od Engleske, koji je bio sa svojim bratom Richardom od Cornwalla i poočimom Hugom od Lusignana.
- avgust - Pošto je Pula odbila dati galiju za rat protiv cara Fridriha, mletačka flota je napala grad i razorila zidine; napad je ponovljen u oktobru (mir i novi pakt sa gradom zaključeni sledećeg januara).[11]
- avgust? - Spor dubrovačke i barske nadbiskupije: ulcinjski biskup priznao crkvenu vlast dubrovačkog nadbiskupa, uz podršku gradskih vlasti i dukljanskog kneza/"kralja" Đorđa Nemanjića.[12]
Oktobar/Listopad – Decembar/Prosinac
uredi- jesen - Kraj Bela se vratio u Slavoniju, kod križevačkog vlastelina Hudine, provodi više mjeseci u zemlji.[8]
- listopad - Samobor je slododno kraljevsko trgovište.
- novembar - Solunski vladar Jovan, pošto ga je otac Teodor ubedio, pristaje abdicirati kao car i nastaviti kao despot, lojalan Nikejskom carstvu.
- 16. 11. - Bela IV je u Virovitici izdao Zlatnu bulu: Gradec kod Zagreba je slobodni kraljevski grad.
- Kralj Bela nastoji osnovati nove gradske općine, naseliti ih strancima (hospites) i opasati ih zidovima, kako bi se osigurali u slučaju nove najezde. Ove godine je potvrdio prava "gostima" Varaždina i u Samoboru kod grada Okića.[13]
- Ban Dionizije je postavljen za hrvatskog hercega (do 1247), prvi nekraljevske krvi.[13]
- 21. 11. - U Virovitici, ban i herceg Dionizije uređuje poslove između plemena Bratila i moravečkog župana Abrahama, zatim ide na jug kako bi se razgraničila imovina kraljevskih gradova, kneževskih porodica i hrvatskih plemena, kao i pomoglo Zadru (Mlečani ga napali i povratili sljedećeg ljeta).[10]
- 2. 12. - Umro je bagdadski abasidski kalif Al-Mustansir I, nasleđuje ga sin al-Musta'sim, 37. i poslednji abasidski kalif u Bagdadu (do 1258).
- 4. 12. - Umro je almohadski kalif Abd al-Wahid II (utopljen u bazenu), nasleđuje ga brat Abu al-Hasan as-Said al-Mutadid (do 1248).
- zima 1242/43 - Seldžučki Rumski Sultanat u Anadoliji: tek što su poraženi poslednji pobunjenici inspirisani pokojnim propovednikom Baba Ishakom, Bajdžu Nojanovi Mongoli su zauzeli Erzerum i spremaju se za invaziju na proleće.
Kroz godinu
uredi- Prvi put se spominje Sirač, kao Zirch.
- Trogirski knez Stjepko II. Šubić Bribirski je ove godine i šibenski načelnik.
- Car Fridrih je odredio da Landgrof Tiringije Heinrich Raspe IV. i češki kralj Vaclav I budu staratelji, rajhsgubernatori, maloletnom kralju Konradu, nakon što je nadbiskup Majnca Siegfried III. von Eppstein prešao na papinu stranu. Nadbiskup je ove godine zauzeo carski grad Wiesbaden i naredio njegovo uništenje.
- Sedisvakancija: Celestin IV je umro u novembru 1241, a Inocent IV izabran u junu 1243.
Rođenja
uredi- 15. 12. - Munetaka, japanski princ i šogun († 1274)
- Stjepan I Kotromanić, bosanski ban († 1314)
- Georgije Pahimer, historičar († ca. 1310)
Smrti
uredi- 10. 2. - Shijō, japanski car (* 1231)
- 12. 2. - Henrik (VII), bivši kralj Rimljana/Nemačke (* 1211)
- 14. 7. - Hōjō Yasutoki, japanski državnik (* 1183)
- 7. 10. - Juntoku, bivši japanski car (* 1197)
- 2. 12. - Al-Mustansir I, bagdadski kalif (* 1192)
- 4. 12. - Abd al-Wahid II, marakeški almohadski kalif
- Čagataj, sin Džingis-kana, držalac Centralne Azije (* ca. 1184)