Tijelo je hram

(Preusmjereno sa stranice Тијело је храм)

"Tijelo je hram" je duhovna izreka popularna u mnogim religijama. Odnosi se na verovanje da je tijelo hram duha koji počiva u njemu.

Hildegarda od Bingena, ilustracija iz Liber Divinorum Operum (1165).

Osobito je bila popularna među ranim hrišćanima, koji tada još uvek nisu imali crkve ni hramove. Među prvima je zabeležena kod apostola Pavla:

Ili zar ne znate da je vaše telo hram Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te ne pripadate samo sebi? Vi ste, naime, skupo kupljeni, proslavite, dakle, Boga svojim telom.[1]

Ignjatije Antiohijski također kaže da su vjernici »hramovi Božji«, upravo njihova tijela su hramovi; a ujedno su kamenje za gradnju »hrama Očeva«.[2] On upozorava da ne smemo zaboraviti da Bog u nama stanuje, stoga "budimo njegovi hramovi" i on će pojaviti pred našim licem "po tome ako ga budemo pravedno ljubili" (Efež 15, 3).

Poslanica Barnabina kaže da smo krštenjem »mi nanovo stvoreni« (6, 14), jer je »sveti hram Gospodinu, braćo moja, boravište srca našega« (6, 15). On, međutim, ne gleda na to sasvim statički:

Postanimo duhovni, postanimo savršen hram Bogu. Koliko je do nas, vježbajmo se u strahu Božjemu, borimo se da sačuvamo njegove zapovijedi, da bismo se radovali u njegovim opravdanjima.

Ranokršćanski spis Oktavije, na prigovor zašto kršćani nemaju kipova, žrtvenika ni hramova, odgovara:

U kakvoj da slici zamislim Boga, kad je — ako valjano promisliš — čovjek sam slika Božja? Kakav da mu gradim hram, kad ga sav ovaj svijet, djelo njegovo, ne može obuhvatiti? ... Nije li bolje, da mu je duh naš hramom, naše srce svetištem? [3]

Oktavije nastavlja da se najljepše žrtve Bogu sastoje u tome da čovjek gaji pravdu, da se kloni prijevare, da čovjeka iz pogibli izbavlja: »to su naše žrtve, to je služba Božja; znači, u nas je pobožniji onaj tko je pravedniji« (Oct. 32).

Tertulijan, hrišćanski teolog s početka 3. vijeka, piše o teškim grijesima kao o skvrnjenju "hrama Božjega":

A postoje i teži i pogubni grijesi, koji neće primiti oproštenja: čovjekoubojstvo, idolopoklonstvo, prijevara, nijekanje, bogohulstvo, dakako i preljub i blud, i ako postoji još koje drugo oskvrnjenje hrama Božjega.«[4]

Oprostivi gresi su protiv čovjeka, a neoprostivi protiv Boga[5], budući da su oskvrnuća hrama Božjega.

Izreka "tijelo je hram duše" je popularna i u savremenoj jogi, i drugim duhovnim praksama.[6] Rastafarijanci veruju u neposredno prisustvo Boga u čovjeku vjerniku. Oni veruju da je telo hram, tako da nema potrebe graditi fizičke građevine.

Izvori uredi