Srpski Krstur

(Preusmjereno sa stranice Српски Крстур)

|gšir=46.133333 |gduž=20.1 }} Srpski Krstur (mađ. Ókeresztúr) je naselje u opštini Novi Kneževac u Severno-banatskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1620 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1552 stanovnika).

Srpski Krstur

Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Severno-banatski
Opština Novi Kneževac
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 1620
Geografija
Ostali podaci
Poštanski kod 23334
Pozivni broj 0230
Registarska oznaka KI

Istorija uredi

Na krajnjem severu Banata, sa leve strane reke Tise nalazi se opština Novi Kneževac u čijem je sastavu selo Srpski Krstur. Najstariji pisani dokument o Krsturu se nalazi u delu dr. S. Borovskog iz 1715. godine, gde se on pominje za vreme feudalizma u toku četrnaestog veka pod imenom Kereztur, a kasnije Papok – Kereztur, Papkereztur, Kistur, Keresztes itd...

Po legendi ime je dobio po krstu koji je podignut u prvom naselju gde žive hrišcani verovatno vernici Oroslamoškog manastira sa grčkim kaluderima koji se posle pada Čanada sele i podižu manastir u ovim krajevima i tajno šire svoju veru i održavaju hrišćanstvo.

Po jednom drugom narodnom verovanju ovo mesto je ime dobilo za vreme vladavine Turaka, pošto su njegovi stanovnici pružali stalan otpor i odbijali da daju obaveze, Turci pored ostalih oblika mučenja tukli su krstom pa je i nastalo ime Krstur.

Zbog povoljnog geografskog položaja ovo mesto je imalo svoje stanovnike još u periodu neolita. Kao dokaz su iskopine u neposrednoj blizini Krstura, na Bairu kao što su oruda za rad, posuda i nakit pronadeni posle drugog svetskog rata , kada su i izvršena iskopavanja.

Prvi stanovnici Krstura su živeli u zemunicama i bavili se ribolovom. To potvrduje i pronadeni ribarski teg izrađen od ilovače i ima karakter veoma retkog oruda koje potiče iz tog perioda. Žitne zemunice i stari grobovi takode svedoče i životu prvih stanovnika na ovom mestu je jedna takva zemunica otkrivena je u dvorištu Šecerov Svetozara prilikom podizanja nove stambene zgrade šezdesetih godina XX veka. Lokacija grobova je na dosta velikom prostranstvu a pronađene figurice od kostiju navode na verovanje da se već tada živi nekim oblikom verskog života. Iskopine iz neolitskog naselja na Bairu nalaze se u Narodnom muzeju u Kikindi, Narodnom muzeju u Beogradu i Zbirci Osnovne škole “Jovan Jovanovic Zmaj” u Krsturu ( Pogledajte istorijsku kartu Banata iz 1890. godine )

U periodu antike Krstura pouzdano se zna da se on nalazi pod vlašcu Dačke države. Kasnije su Krsturom ovladali čuveni jahači Sarmati , nomadsko pleme koji zbog svog nomadskog načina života nisu ostavili mnogo arheoloških tragova. U drugoj polovini četvrtog veka iz Azije dolaze Huni tako da su i Krstur sa okolinom podčinili pod svoju vlast. Svoju najveću moć doživeli su pod Atilom od 434 do 453 godine čija je prestojnica po predanju bila negde u ovim krajevima u blizini Segedina. Polovinom šestog veka pojavili su se Avari pa Krstur ostaje pod njima do 796 godine kada je Franački vladar Karlo Veliki uništio Avarsku državu.

Polovinom X veka Ugari su pokorili Moravsku državu , a u daljim borbama protiv Vizantije i Bugarske uspeli su da izađu kao pobednici i tako osnuju svoju državu. Za vreme Ugarskog kralja Bele III srušeno je srpska plemenska oragnizacija u Banatu a učvršećena je županijska vlast sa uspostavljanjem novih feudalnih i društvenih odnosa. Banat je u to vreme poznat kao «Medutamišje», «Tamiška pokrajina» i «Tamiški disktrit». Njegov najveći deo a sa njim i Krstur nalazio se u Čanadskoj županiji.

Zbog nadiranja Turaka sa juga 1404. godine Despot Stefan Lazarevic sklapa savez sa Ugarskim kraljem Žigmundom Luksemburžaninom koji mu doživotno duguje Beograd, Golubac, celu Mačvu kao i mnoge posede u današnjoj Vojvodini . Sredinom 1411. godine Despot Stefan dobija na dar i druga mesta u Banatu pa i Krstur koji je u to vreme bio poznat kao Kerestur. Od septembra 1411. godine do 19. juna 1427. godine do smrti Despota Stefana Lazarevica, Krstur se nalazi u Despotovini. U to vreme srpski živalj se seli u severne krajeve . Njihov put je načešće vodio ka slivu reke Tise i Moriša a samim tim verovatno i u Krstur.

Despot Stefan Lazarevic je u maju 1426. godine u Tati u Komoranskoj županji sklopio ugovor sa kraljem Albertom Hazburškim , po kome posle njegove smrti treba da ga nasledi . Tako je Krstur od 1427. postao posed Despota Đurda Brankovica, pod pritiskom Hunjadija sa jedne strane a Turske sa druge Krstur potpada pod potpunu vlast Kralja Matije Hunjadija. Dolaskom Srba iz Raške u dolinu Moriša u ove krajeve Banata dolaze i braća Stefan i Dmitar Jakšić sa 1200. ratnika koji dovode sa sobom i porodice. Ugarski kralj im je darovao velike posede u dolini Moriša u želji da pridobije Srbe i ojača odbrambenu snagu zemlje na granici prema Turskoj.

Već 1467. Jakšići dobijaju nove posede u Čanadskoj županiji kojoj pripada i Krstur. Iz toga perioda intezivnog naseljavanja Banata iz slivnika Velike Morave ostali su mnogu nazivi ne samo sela već i polja , bara , šuma, i slično koji su ostali i do dan danas.

Početkom XVI veka predstavlja period snažnog prodora Turaka i jedan od najtežih u istoriji Krstura. U borbama protiv Turaka u dolini Tise učestvuju mnogi Srbi . Krstur se u tom trenutku nalazio na podrucju ovih bitaka. Banat od 27. jula 1552. godine pada pod potpunu vlast Turskog Carstva. Krstur se u to vreme zvao Pap – Keresztur. Iz Turskog deftera od 23. oktobra 1557. god. do 12. oktobra 1558. god. gde su nabrojana sva srpska sela u Turskim pograničnim nahijama u Krsturu živi deset porodica. Na osnovu popisa stanovništva iz 1561. god. vidi se da je Krstur u Segedinskom sandžaku a u njemu ima sedam domova. U popisu navode starešine domova: Nikola Vujić, Radak Branić, Vuk Radak, Miloš Vuk, Bene Đuric, Nikola Drago i Nikola Radošev tako da je u Krsturu bilo svega nekoliko desetina stanovnika. Zbog načina gradnje kuća i naselja za vreme Turaka ona nisu predstavljala neku posebnu vrednost , niti zahtevala napor za njihovo održavanje u podizanje. Stanovnici su mogli bez velikog kolebanja u slučaju opasnosti da napuste selo i kasnije sagrade novo pa čak da se u nasele u drugom kraju. Po predanju selo se pod Turcima polovinom XVII veka raselilo tako da se 1647. godine naziva pustim posedom.

Međutim ovo se predanje ne mora uzeti za tačno jer u Krsturu prema popisu iz 1690. godine ima 60. kuća što znači najmanje 200. stanovnika. Turska se nikako nije odricala prodiranja na sever, naročito je bila zainteresovana za osvajanje Beča. Kara Mustafa je stigao do Beca 1638. godine. Opsada je trajala dva meseca. Turci su pretrpeli strahovit poraz pa nastaje period povlačenja. Budim napuštaju 2. septembra 1686. god. Austrijska vojska se već približava Banatu. Becki dvor prihvata pomoć Srba iz Banata i za zapovednika srpske vojske imenuje generala Stefana Cakija. Padom Segedina ubrzo su oslobođena sva mesta u ovoj nahiji kao i Krstur. Turci se povlače ali ubrzo kreću u snažan napad i ponovo nadiru ka Dunavu i Savi. Srpski narod beži pred Turcima tako da dolazi do nove seobe Srba pod Arsenijem Čarnojevićem III . Za vreme ove seobe Srbi stižu verovatno i do Krstura. Ako ne odmah onda preko potomaka. Posle Karlovačkog mira od 26. januara 1699. Krstur sa celim Banatom ostaje pod Turskom vlašcu. Krstur je i u to vreme spadao u mala sela sa nekoliko kuća, ali ima svoju mesnu vlast na čijem je mestu stajao knez Birov . On se brine o naseljavanju raje prikupljanju poreza pa je imao izvesne povlastice. Polovinom druge decenije XVIII veka Krstur će se osloboditi Turskog zuluma i ulazi u sastav feudalno – apsolutistićke Austrije.

Uprava nad Banatom pa i nad Krsturom poverena je Dvorskoj komori u Becu koja upravlja preko «Zemaljske Administracije Tamiškog Banata» na čijem čelu nalaze se vojna lica sve do 1751. godine. Teritorija Banata podeljena je na sedam dištrikta a Krstur se nalazi pod upravom Čanadskog dištrikta. Za istoriju Krstura presudnu ulogu je imala 1751. godina. To je bila presudna godina kada se odlučivalo da li ce pasti vlast plemstva u županijama , ili ce ostati carski vojnici oslobodeni feudalnih obaveza. Tako nastaje šanac Krstur. Pošto je ukidanjem Potisko pomoriške granice po naredbi od 2. oktobra 1751. godine izvršeno provincijalizovanje Vojne granice, to je 28. oktobra 1753. izvršena nova organizacija a ovaj deo Banata podeljen je u 6. kompanija jedna je Mokrin , Krstur i Jozefovo pod komandom Save Raidevida. U ovoj kompaniji bilo je 540 vojnika graničara sa vojničkim kućama i u Krsturu. Graničari udaljeni od Turske postaju sve manje značajni zbog čega Marija Terezija 1764. godine naređuje da se vojnici stave u stanje službe na kordonu prema Dunavu. Značajan podatak za Krstur tih godina je i to da ja on već i toku 1754. godine imao svoju crkvu. Taj vredan podatak pronađen je na malom evanđelju štampanom 1751. godine koje je iz Moskve doneo i poklonio crkvi 23. aprila 1754. godine Zeka Dabić , Barjaktar, jedan od graničara koji se tih godina seobe našao u Rusiji a kasnije vratio. Crkva se nije nalazila na današnjoj lokaciji već nešto dalje na zapadnoj strani sela na Bairu.

Velikokikindski krunski dištrikt

Marija Terezija je srpske graničare koji su pružali snažan otopr protiv potpadanja pod spahijsku vlast nagrađivala različitim povlasticama i privilegijama tako da 12. novembra 1774. god. donosi privilegiju kojom se na teritoriji šest kompanija obrazuje Velikokikindski krunski dištrikt u kojem se nalazi i Krstur a administirativno upavni centar se nalazi u Velikoj Kikindi. Gradani dištrikta i Krstura oslobodeni su svih besplatnih poslova i kuluka kako na državnim tako i na feudalnim posedima. Opštine su dobile pravo da u prisustvu senatora i komesara dištrikta sami biraju birova kao i druge privilegije. Ovakav položaj Krstura predstavlja korak napred u odnosu na stanje u kojem se nalazio do tada. Sve opštine imaju svoje grbove koji simbolizuju borbu protiv Turaka. Grb Krstura sadrži Svetog Đorda koji jašući na konju belcu probada kopljem mitološku aždaju , što simbolizuje stalnu borbu i uništavanje neprijatelja

1777. godine u Krsturu je bilo 100. kuca sa 273. muških i 252. ženskih stanovnika. To znači da se broj stanovnika povećao. Dolazi i do naseljavanja stanovnika iz Rumunije kao i prvih Roma kojih ima i danas u Krsturu. Ovakvo stanje nije trajalo dugo 1779. god. dolazi od krupnih Administrativo političkih promena u Temišvarskom Banatu. Ceo gornji deo Banata izuzet je iz vlasti Dvorske komore u Beču pa je pripojen Ugarskoj. Od pripajanja Ugarskoj , Krstur će dugo godina ostati pod nazivom Szerb Keresztur. Od tada nastaje stalna borba Dištrikta da zadrži privilegije Marije Terezije ali on dolazi u sve zavidniji položaj od županije. Od 1792. god. u Krsturu je bio knez Jefta Hajvaz, a već 1794. god. Maksim Hajvaz . To su najstariji podatci o prvim knezovima za vreme Dištrikta. Tih godina u Krsturu je prvi put prenet dud koji se sadi zbog gajenja svilene bube i razvoja industrijske svile u Novom Kneževcu. Gajenje svilene bube predstavlja nov oblik zanimanja i izvor novih prihoda. Stanovnici Dištrikta preuzimaju mere za podizanje nasipa i prokopavanje mreže kanala za odvodnjavanje velike površine plavnih terena, ritova.

Izgradnja Crkve

Početkom XIX veka nastavlja se borba dištrikta za obnavljanje privilegija i u njoj aktivno učestuju i predstavnici Krstura. Krstur je postao kako zbog veličine tako i zbog geografskog položaja značajna tačka na putu krstarenja Segedin – Velika Kikinda – Bečkerek. 1803 . godine ima već 140. kuća , zato se ukazala potreba za gradenje smeštajnog prostora za putnike i njihovu zapregu 1818. godine započeto je i zidanje nove crkve koju je projektovao i sazidao Matija Švarc. Izgradnja je trajala oko 2. godine za vreme episkopa Stevana Avakumovića i austrijskog Cara Franje I. Crkva je sazidana od čvrstog materijala a sa visinom od 19,63 metara predstavljavala je najveću građevinu u okolini. Objekat predstavlja arhitektonsko zdanje koje danas ima istorijsku vrednost. Dugačka je 24,35 metara a široka je 8,8 metara. Zvono je preneto iz stare crkve iz 1777. godine. Crkva Sv. Velikomučenika Georgija

Izgradnja Škole

Već 1830. započeta je izgradnja prve školske zgrade , odmah pored crkve jer su deca od osnivanja Dištrikta učila u privatnim zgradama uzimanim u najam. 1840. počinju radovi na izgradnji impozantne građevine preko puta crkve za potrebe Opštinske kuće. Njeno građenje trajalo je nekoliko godina tako da je konačno sazidana 1848. god. U obliku ćiriličnog slova G. Glavni akcenat zanimljivosti i lepote dahe trem na glavnoj fasadi koji nose jonski stubovi na stilobatu. Odozgo se širi arhitrov koji nosi trougaoni zabat sa tamponom. Pri temenu trougaonog polja nalazi se svevideće oko sa blagodatnim zracima.

Zbog istorijske vrednosti i značaja ovog objekta Pokrajnski zavod za zaštitu spomenika kulture od 4. aprila 1972. god. proglasio ga je za spomenik kulture. Intezivna gradnja rezultat je svakako inaglog porasta stanovnika. Prema podatcima iz 1820. god. u ovom mestu ima 174. domova sa 1004. stanovnika , ženskih 485. a muških 519. Od pripadnika drugih naroda u mestu živi samo 21. Rumun i nešto Roma. Za četvrt veka od 1771. broj stanovika se povecao četiri puta i to više zahvaljujući natalitetu nego novim naseljavanjem. U ovim godinama Krstur dolaze i i prve porodice mađarske nacionalnosti i dve jevrejske porodice. Učitelj je u to vreme bio Orestija Hajvaz sa platom od 70. forinti

Drugi svetski rat

Posle proglašnja nezavisne države Srba , Hrvata i Slovenaca proglašno je i ocepljenje Vojvodine i Ugarske. U period između dva rata o Krsturu nema puno podataka. Posle napada na Jugoslaviju 6. aprila 1941. godine za samo šest dana u Krsturu su bile neprijateljske snage. Odveden je veliki broj mladih ljudi u nemačko zarobljeništvo.

Glavni zadatak nemačke policije bio je da Banat drže u pokornosti kao veoma značajnu žitnicu za snadbevanje vojske na svim frontovima. Omladina Krstura prihvata ideje komunističke partije i formira organizaciju SKOJ-a. Tako se pripremaju i prve akcije koje izvode udarne grupe. Nemci su u Banatu imali sve u svojim rukama , od vlasti pa do moćne policije i osetili su da bi im nepregledna ravnica i golo polje najbolji saveznik u borbi protiv ustanka.

Cilj im je bio da se unište svi naoružani borci sve partije i SKOJ–evske organizacije. Dok se odvijaju akcije združenog Severnobanatskog partizanskog odreda i planira odlazak u Srbiju u Banatu počinje sistematsko i plansko razbijanje ustanka i masovno hapšenje. Na treći dan Božica 9 januara1942 streljani su borci partizanskog odreda , pripadnici KPJ i SKOJ-a. Medu njima je bilo i njih 11. iz Krstura

Od početka pa do kraja okupacije Krstur je morao da daje okupatorskim snagama ogromne količine žita , stoke i svojih proizvoda kao i samu radnu snagu. Ograničena je i količina hleba po članu domaćinstva. Ipak Banat ne posustaje. Severnobanatski odred je i 4. oktobra 1944. god. oslobodio 140. zarobljenika iz logora Mačahumka. Organizuje se i akcija za akcijom. Crvena Armija se nalazi na vratima Banata. Oslobođa se mesto za mestom. Nemci se povlače u Bačku i Segedin a već 10. oktobra ceo Banat je bio oslobođen. Krstur je oslobođen 9. oktobra 1944. godine.

Počinje nov život u domovini koja je pretrpela strašna razaranja , paljenja i uništvanja privrede, počinje period izgradnje. Krstur počinje da se obnavlja i izgrađuje. 1950. godine sazidan je Zadružni dom , a 1953. god. svečano je predat na korišcenje Zemljoradničkoj zadruzi. U njemu su smeštene i prodavnice i pozorišna sala od 400. mesta. ( na slici: DOM KULTURE)

U seljačku radnu zadrugu učlanjuje se 107. domaćinstava. Nabavljaju se prvi traktori i priključne mašine. Stvaraju se nova materijalna bogatstva , jača ekonomska moć članova a samim tim i celog mesta. Od 1957. god. Krstur pripada opštini Novi Kneževac sa srezom u Zrenjaninu.

Izvršene su obimne pripreme za izgradnju nove školske zgrade. Izgradnja škole je započela 18. juna 1964. god. a završena je 4. jula 1966. godine. Škola nosi ime našeg velikog srpskog pisca Jovana Jovanovića - Zmaj. Pored redovnih odeljenja organizuje se rad i za decu sa posbenim potrebama. Otvara se i zabavište školske 1952/53. god.

Narod ovog mesta je voleo narodne pesme i gusle, muziku na tamburi i hramonici. Odmah u prvim danima oslobođenja osnovano je kulturno umetničko društvo «Branislav Nušic» koje postoji i danas pod drugim nazivom KUD Milan Ajvaz. Ime je promenilo posle smrti Milana Ajvaza, prvog velikog krsturskog glumca Narodnog pozorišta u Novom Sadu.

Sedamdesetih godina u Krsturu živi 2200 stanovnika od čega je 1742 Srba, 382 Mađara, 88 Roma i 8 stanovnika druge nacionalnosti. Međutim bolji standard u veća mogucnost školovanja mladih u veće gradove dovode do migracije stanovništva. Mladi posle završetka školovanja, nastavljaju život u gradovima i tamo zasnivaju svoje porodice. Selo ostaje bez mladih naraštaja i tokom osamdesetih godina. Ratnih devedesetih Komesarijat za izbegla i prognana lica gradi naselje u Krsturu sa 68. stanova u koje je smešteno 240. izbeglih lica iz Bosne i Hrvatske, u toku 1994. i 1995. godine.

Po popisu iz 2002. godine Krstur ima 1658. stanovnika a po poslednjoj evidenciji od decembra 2005 godine u selu je 1396. stanovnika sa 458. domacinstava. Praznih kuća je 75. a ruiniranih je i sklonih padu 16. Broj stanovnika u neselju je sada 207. Što se tiče nacionalne strukture tice , Srba je 887., Madara 144., Roma 346. i 29. ostalih nacionalnosti. Broj stračkih domaćinstava sa licima preko 65. godina je 131. u kojima živi 173. lica. Ukupno zaposlenih je 165. a nezaposlenih do 45. godine 245. Registrovanih poljoprivrednih domaćinstava je 145. Ukupan broj penzionera je 208. a od toga 42. poljoprivredna penzionera. Broj korisnika raznih vidova pomoći se popeo na 139. Ukupan broj đaka i studenata je 284. Od toga osnovnu školu pohada 197. đaka, srednju 58 i 29 studenata. Mortalitet stanovnika od 2001. do 2005. iznosi 109. a natalitet u istom periodu svega 67. Svi ovi podatci govore da selo, Srpski Krstur polako odumire.

Demografija uredi

U naselju Srpski Krstur živi 1260 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40.6 godina (38.8 kod muškaraca i 42.3 kod žena). U naselju ima 593 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2.73.

Ovo naselje je u uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 2642[1]
1953. 2585
1961. 2415
1971. 2201
1981. 1794
1991. 1552 1533
2002. 1646 1620
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
1131 69.81%
Romi
  
220 13.58%
Mađari
  
152 9.38%
Jugosloveni
  
36 2.22%
Hrvati
  
10 0.61%
Makedonci
  
8 0.49%
Crnogorci
  
4 0.24%
Ukrajinci
  
2 0.12%
Slovaci
  
2 0.12%
Muslimani
  
2 0.12%
Bunjevci
  
2 0.12%
Rusi
  
1 0.06%
Rumuni
  
1 0.06%
Bošnjaci
  
1 0.06%
nepoznato
  
2 0.12%


Izvori uredi

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-00-9

Vanjske veze uredi

 
Srpski Kustur.

<!46_08_00_N_20_06_00_E|46° 08' 00" SG Š, 20° 06' 00" IGD>


Naseljena mesta opštine Novi Kneževac

Novi Kneževac • Banatsko Arenđelovo • Đala • Majdan • Podlokanj • Rabe • Siget • Srpski Krstur • Filić