Емануил Попдимитров

Emanuil Popdimitrov (bugarski: Emanuil Popdimitrov Zahariev; 4.11. 1885, Grujinci, tada u Bugarskoj - 23.5. 1943, Sofija) je bio čuveni bugarski pesnik i književnik.

Emanuil Popdimitrov

Rođen je kao šesto dete u porodici sveštenika Dimitra Popzaharieva (bugarski: Dimitъr Popzahariev) i Kane Harizanove. Bio je đak u selu Izvoru, u Bosilegradu i u pedagoškoj školi u Ćustendilu. Studirao je filizofiju na Sofijskom univerzitetu do januara 1907., zatim u Beogradu i Monpelijeu. Radio je kao učitelj u Donjoj Lisini, Donjom Koritenu (1905) i Kazanlaku (1909).

1912. je izdao zbirku pesama Sъnяt na lюbovta (San ljubavi). 1913. je radio kao učitelj u Haskovu, a 1915.-1918. kao tumač u armiji tokom Prvog svetskog rata. 1921. je izdao zbirke Svobodni stihove, Stihove i pesni i roman Pred burя (Pred oluju), a 1935. - zbirku Esenni plamъci (Jesanski plamenovi).

U delu Emanuila Popdimitrova je velik uticaj simbolizma.

Izvori uredi

  • Dimitъr Boяdžiev, Teodor Traяnov, Emanuil Popdimitrov, Veliko Tъrnovo, 1995, izdatelstvo Slovo, str. 189-191