Obični vrabac

(Preusmjereno sa stranice Домаћи врабац)
Ovo je glavno značenje pojma Obični vrabac. Za druga značenja, v. Obični vrabac (razvrstavanje).

Vrabac, obični vrabac, domaći vrabac, ili vrabac pokućar (lat. Passer domesticus), je ptica pevačica koja pripada porodici vrabaca (Passeridae).

Vrabac
Passer domesticus
Status zaštite

Status zaštite: Sigurni

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Potkoljeno: Vertebrata
Razred: Aves
Red: Passeriformes
Linné, 1758.
Podred: Passeri
Porodica: Passeridae
Illiger, 1811.
Rod: Passer
Vrsta: P. domesticus
Podvrsta: domesticus grupa
  • Passer domesticus domesticus (Linnaeus, 1758.)
  • Passer domesticus biblicus (E. Hartert, 1904.)
  • Passer domesticus tingiatus (Loche, 1867.)
  • Passer domesticus mayaudi (Kumerloeve, 1969.)
  • Passer domesticus niloticus (Nicoll i Bonhote, 1909.)
  • Passer domesticus persicus (Zarudny i Kudashev, 1916.)
  • Passer domesticus balearoibericus (Jordans, 1923.)

indicus grupa

  • Passer domesticus rufidorsalis (C. L. Brehm, 1855.)
  • Passer domesticus indicus (Jardine i Selby, 1835.)
  • Passer domesticus hufufae (Ticehurst i Cheesman, 1924.)
  • Passer domesticus hyrcanus (Zarudny i Kudashev, 1916.)
  • Passer domesticus bactrianus (Zarudny i Kudashev, 1916.)
  • Passer domesticus parkini (Whistler, 1920.)
Dvojni naziv
Passer domesticus
Linnaeus, 1758.
Rasprostranjenost domaćeg vrapca
  Prirodno stanište
  Uveden u stanište
Sinonimi

Vrabac (općenito ime za običnog vrapca)

Naseljen je u mnoge delove Evrope i Azije. U Hrvatskoj i u nekim drugim zemljama obični vrabac se naziva i vrapcem pokućarom. U Americi vrapca nazivaju engleskim vrapcem kako bi ga razlikovali od autohtonog američkog vrapca.

Čovek je namerno ili slučajno ubijao vrapce, te ih istrijebio u supsaharskoj Africi, Australiji, Novom Zelandu, u Južnoj i Severnoj Americi. Nekoliko godina posle te kampanje, vrapci su ponovno dovedeni u ista staništa.

U Kini su nakon Drugog svetskog rata proglasili vrabca štetočinom zbog istina povećanog broja populacije tih "letećih miševa" stradavali usevi žitarica pa tako i glavne žitarice Azije riže te je u masovnom ubijenjima stradao nepoznat broj vabaca koji su dve godine bili na meti praćki, zračnih pušaka, topova, mreža i drugih sredstava koji su bili korišteni za hvatanje i ubijanje. Seljaci i ostali lovci bili su plaćeni po broju ubijenih ptica te su neki i odlikovani za taj čin narodne hrabrosti. Kako se ispostavilo da je to najveća greška koju je neko napravio nad jednom životinjskom ptičijom vrstom pokazale su sledeće godine u Kini kada je zbog najezde insekata jer nije bilo dovoljno ptica koje se hrane istima po proračunima stradalo više useva nego bi se isto dogodilo za 10 godina najezde vrabaca. Valja napomenuti da je pri ovom ubijenju vrabca zbog ne razlikovanja ptica stradalo i nepoznat broj drugih ptičijih vrsta.

Ljudi uglavnom ne mare za vrapce, a u nekim zemljama čak se i smatralo da vrapci prenose zaraze. Danas je poznato više od 12 vrsta domaćeg vrapca. Danas je domaći vrabac prisutan i kao kućni ljubimac kod nekih ljudi. Kada se "javlja", obično se glasa s "cheep", no kada cvrkuće i imitira glasa se pomoću dvostruke slične riječi "chiisck".

Opis uredi

Mužijak ima plavkasto sivo telo i zatiljak oivičen kestenjasto smeđim licem koje počinje kod očiju i završava na zatiljku. Obrazi su svetlo sivi do belkasti. Grudi i stomak su pepeljasto sivi, a podvoljak, grlo i kljun su crne boje. Leđa su smeđa s uzdužnim crnim prugama. U jesen nakon mitarenja crni deo na podvoljku može biti pokriveno svetlijim rubovima novog perja. Leti je mužjaku kljun plavo-crn, a noge smeđe boje. U hladnijim područjima, mužjak ima bledo perje sa žućkasto-smeđim kljunom. Ženka nema sivkasti zatiljak niti crni kljun i glavu, i lako ih je razlikovati, za razliku od poljskih vrabaca. Mladi stari nekoliko dana imaju meko tamnosmeđe paperje i svetliji žuti kljun. Tek izleženi mladunci nemaju perje. Relativno česta je pojava jedinki s delimicnom albinizmom. Vrapci imaju relativno izraženi spolni dimorfizam. Svojim izgledom domaći vrabac pomalo sliči poljskom vrapcu, ali je domaći vrabac nešto tamnijeg perja.

Odrasli vrabac je velik 14-16 cm i težak 24-38 g, i malo je veći od poljskog vrapca. Raspon krila iznosi 25 cm. Telo mu je često "krupnije", spojeno s manjom glavom. Na glavi ima kratki, stožasti kljun.[1] Na nogama ima četiri prsta, a rep je kratak. Kad leti, maše krilima nekoliko puta u sekundi. Odlično i brzo leti. Pod krilima se nalazi bela mrlja.

Perje i mitarenje uredi

Mladenačko mitarenje je potpuno, i počinje u dobi između šest i osam nedelja. Kako bi bilo dovršeno pe početka nepovoljnih vremenskih prilika može, ovisno o dobi valjenja, biti skraćeno s prosečno 82 na samo 64 dana.

Rasprostranjenost uredi

Rasprostranjen je u Africi, Aziji, Eevropi, Severnoj i Južnoj Americi. Najrasprostranjenija je ptica na planeti, ali se brojka vrabaca smanjuje u mnogim zemljama. Živi u gradovima, ali i izvan naseljenih mesta. Takođe, može živeti bilo gde, no može živeti i u ljudskoj blizini.

Prehrambene navike uredi

Hrani se semenkama i insektima, obično manjim leptirima. Mladji vrapci se hrane ličinkama insekta. U proleće, hrana mu je nektar iz cveća žute boje, poput jaglaca, šafrana i jedića. Hrani se i paucima i voćem.

Gnezdanje uredi

 
Izgled vrapca

Vrabac se gnezdi na mnogim mestima:u kućnim strehama, rupama, u šupljinama zgrada, na bršljanu oko kuća i u grmlju, pa čak i na morskim grebenima. Gnezdo koje je smešteno na bršljanu ili u nekoj rupi najčešće je neuredno, izgrađeno od slamki, ostataka smeća i perja. Prostrana i dobro izgrađena gnezda pravi u grmlju i na stablima. Vrapci mogu biti veoma agresivni kad je reč o mestima na kojim se gnezde, pa često uništavanju gnezda drugih ptica. Katkad koriste napuštena gnezda drugih ptica. Lastavice i ptice plavog perja posebno su osjetljive na vrapčevo agresivno ponašanje. Zauzvrat, vrapci, poput čvoraka, ubijaju odrasle plave ptice i njihove mlade, kako bi dobili priliku za gnezdanje.

Razmnožavanje uredi

 
Passer domesticus domesticus

Kao i neke druge vrste ptica, tako i vrabac pred parenje potpuno izmeni vanjski izgled. Mužjak u tom periodu dobiva traku sive boje na vrh glave, novu nijansu boje na krilima i svetlobele obraze. U gnezdo ženka snese 5-8 jaja veličine 15 x 22 mm i težine od 3 g. Jaja su prašnjava s nekoliko crno-sivih pegica i na njima ženka sedi 10-12 dana. Inkubacija u vrabaca traje jako kratko. Ženka vrapca u leto u Novoj Engleskoj i u SAD-u obično snese u gnezdo i do 25 jaja.

 
Mužjak vrapca

Životni vek uredi

Spolno zreli vrapci prosečno žive od 1,5 do 2,3 godine. Ako se računaju i mladi vrapci, tada je prosečni životni viek tek 9 meseci. Vrapci duze žive u gradovima nego u otvorenoj prirodi. Pomoću prstenovanja je zabilježeno da neki primerci žive i do 14 godina na slobodi. U zatočeništvu dožive i do 23 godine. Mladi vrapci obično nauče leteti s 15 dana.

Zanimljivosti o vrapcu uredi

 
Vrabac (mužjak)
  • Vrabac je najrasprostranjenija ptica na svijetu,[2] iako se u mnogim zemljama njegov broj smanjio.
  • Inkubacija je najkraća u vrapca jer traje svega 10-12 dana.
  • Po jednoj budističkoj legendi, kad je Buda doživio duhovno buđenje i setio se svih prijašnjih reinkarnacija sva su se živa bića došla pokloniti. Vrapci su došli posljednji, pa im je za kaznu svezao noge. Od tog doba vrapci skakuću.
  • U Bibliji se na nekoliko mesta spominju vrapci.
  • U nekim zemljama (posebno u zemljama u kojima su vrapci retki) se ponekad neke primerke vrabaca drži u Zoološkim vrtovima.
  • Simbol Beograda je vrabac.
  • U blizini Mostara postoji malo naselje Vrapčići.

Vrabac u legendama i Bibliji uredi

U jednoj budističkoj mitologiji Sidharta (Buda) je doživio duhovno buđenje. Zato su mu se svi prisutni došli pokloniti; no vrapci su došli zadnji. Zbog toga, Buda je vrapcima svezao noge da ih kazni.

Vrabac se često spominje u Bibliji, a posebno se spominje u Novom Zavjetu.

Ekologija (status vrabaca u različitim kontinentima) uredi

Vrapci u Evropi uredi

 
Način vrapčeva letenja

U mnogim delovima Evrope broj vrabaca (populacija) se smanjuje. Procenjuje se da u Nizozemskoj živi od 5000 do jedan milion parova tih ptica. Brojka vrabaca u toj zemlji se prepolovila u odnosu na stanje iz 1980-ih. I u Velikoj Britaniji situacija je slična jer je u posljednjih 25 godina nestalo 64% ukupnog broja vrabaca. Navode se različiti razlozi za smanjivanje populacije, a jedan od najiznenađujućih razloga je uvođenje bezolovnog goriva [3], čije izgaranje proizvodi visoko otrovne spojeve poput metil-nitrita. Ukupan broj jedinki u Evropi prema podacima IUCN Crvene liste iznosi između 130 i 270 miliona. Zbog prorijeđivanja, u nekim zemljama u kojima se vrapci polako prorijeđuju, ljudi ponekad drže neke vrapce u Zoološkim vrtovima.

Zemlja/država Broj vrabaca (procjena) Godina Zaključak
Luxemburg 35.000 - 40.000 2002 Vrapci su u Luxemburgu brojniji od ljudi te su veoma česti.
Lihtenštajn 1.000 - 2.500 1998 - 2000 Vrabaca je tek nekoliko tisuća te bi mogli postati rijetki.
Nemacka 4.000.000 - 10.000.000 1995 - 1998 Vrapci su veoma brojni te nema izgleda prorijeđivanja vrabaca u Njemačkoj.
Švedska 400.000 - 50.000 1998 - 2002 Veoma su česti u Švedskoj.
Austrija 350.000 - 700.000 1998 - 2002 Veoma česti u Austriji te postoji mogućnost da je više vrabaca nego u Švedskoj.
Češka 2,8 - 5,6 miljuna 2001 - 2003 Brojni su.

Vrapci u Australiji uredi

Vrapci su u Australiju dovedeni 1863. i 1870. godine. Najpre su dovedeni u državu Victoriju, a onda su se proširili i u ostale delove Australije (uključujući i mesta kao što su Sydney, Brisbane, Hobart itd.). No, kasnije, vrapci su označeni štetnima u Istočnoj Australiji, a u Zapadnoj Australiji su ih nemilosrdno ubijali.

Vrapci u Severnoj Americi uredi

U Severnoj Americi populacija opada, ali su vrapci i dalje najraširenija ptičja vrsta u Sjevernoj Americi. Broj vrabaca u Sjevernoj Americi iznosi otprilike 50 miliona. U SAD-u[4] i u Kanadi vrapci, golub i čvorak nisu zaštićeni zakonom.


Galerija uredi

Izvori uredi

  1. Sylvie Deraime, "Enciklopedija životinja", 2006. ISBN 953-171-746-X
  2. Biology of the Ubiquitous House Sprarrow:From Genes to Populations by Ted R. Anderson;Oxford University Press;2006.
  3. British Birds, vol 100, September 2007, p558
  4. „Problemi ptica”. Arhivirano iz originala na datum 2009-05-10. Pristupljeno 2009-05-16. 

Eksterni linkovi uredi

=