Beli Drim

(Preusmjereno sa stranice Бели Дрим)

Beli Drim (alb. Drini i Bardhë) je jedna od dve reke čijim spajanjem nastaje reka Drim u Albaniji. Druga reka je Crni Drim. Njih dve se spajaju u severoistočnoj Albaniji kod grada Kukesa.

Dužina Belog Drima je 175 km (156 na Kosovu, 19 u Albaniji). Reka izvire sa planine Žljeb u Metohiji, severno od Peći. Reka protiče kroz polu-krašku regiju Metohiju. U početnom delu toka, Breli Drim je reka ponornica, koja se pojavljuje kao snažan izvor i vodopad visine 25 metara blizu sela Radovac. Izvor reke u podnožju Rusolije nalazi se na nadmorskoj visini od 580 m, a kota mesta spajanja sa Crnim Drimom je na 240,8 m.

Most na reci Beli Drim

Beli Drim teče na istok, pored Pećke banje, zatim prima vode pritoke Istočka reka, a tok skreće ka jugu. Ostatak toka prolazi kroz veoma plodnu i gusto naseljenu centralnu Metohiju, poznatu i kao Podrima. Neobično je da se veliki gradovi ovog područja ne nalaze na samoj reci (Peć, Đakovica, Prizren). Najveće mesto uz Beli Drim je Klina.

Beli Drim ima puno značajnih pritoka: Pećka Bistrica, Dečanska Bistrica, Erenik su desne, a Istočka reka, Reka Klina, Miruša, Rimnik, Topluga i Prizrenska Bistrica su leve pritoke.

Sliv Belog Drima pokriva površinu od 4.360 km² na Kosovu. Albanski deo sliva ima površinu od 604 km². U ovom delu reke ne postoje naselja, a reka prima levu pritoku Reku Lume, koja dolazi iz oblasti Gore. Tok reke Beli Drim nije plovan.

Veštačko hidroakumulaciono jezero Fjerza je poplavilo obalu uz celokupan tok kroz Albaniju, i deo toka kroz Kosovo.

Poslednji patrijarh srpski, pred drugo ukidanje Pećke patrijaršija 1766., Vasilije Jovanović-Brkić je u svojoj knjizi iz 1771. godine Opis turski oblasti i u njima hrišćanskih naroda, a naročito naroda srpskog spominjao i reku Drim. Spomenuo je Crni Drim i drugu reku, Srpski Drim, koja dolazi iz pravca Dukađina i uliva se u Crni Drim. [1] Srpski Drim je današnji Beli Drim.

Reference uredi

  1. Бркић, Василије (1891.). СКА Споменик X, Опис турски области и у њима хришћанск народа, а нарочито народа српског. Београд: Српска краљевска академија. str. 51..