Živa Kraus (Zagreb, 4. 10. 1945), hrvatska i jugoslavenska slikarica i galeristica.

Živa Kraus
Živa Kraus
Živa Kraus. Foto Paolo Monti, Venecija, 1981
Rođenje 4. 10. 1945. (1945-10-04) (dob: 78)
Zagreb, FNR Jugoslavija
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Praksa Likovna akademija Sveučilišta u Zagrebu
Utjecali Vasilij Kandinski, Pablo Picasso

Biografija uredi

Živa Kraus je rođena 4. 10. 1945 u Zagrebu u židovskoj[1][2] porodici Ive i Herme Kraus. Živinu majku su tijekom Drugog svjetskog rata kao studenticu medicine uhapsili i zatvorili u Ljubljani, nakon čega je bila prebačena u zatvor u Italiji. Nakon kapitulacije Italije bila je internirana u Švicarskoj. Živin otac uspio je pobjeći iz Zagreba, spasiti svoju majku, i prijeći u Italiju. Odande je prebjegao u Švicarsku, gdje je na Ženevskom jezeru sreo Hermu. Ondje su se i oženili. Ivo Kraus je za života kupovao djela mnogih jugoslavenskih slikara od Otona Glihe do Frane Šimunovića, nije bio kolekcionar, no bilo mu je prirodno da bude okružen onim što voli i što ga potiče. Živa je stoga od malih nogu išla na izložbe, koncerte, i u kazalište. Sa bratom blizancem, Ognjenom Krausom, polazila je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Ognjen je trenutni predsjednik Židovske općine Zagreb. Studirala je slikarstvo na Likovnoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i diplomirala kod Raula Goldonija. Sa poznatim jugoslavenskim slikarom Marinom Tartaglijom se i osobno družila, susret s njim bio je važan momenat u njezinom životu. Nakon fakulteta organizirala je svoju prvu samostalnu izložbu u Zagrebu. Tijekom 1970-ih Živa je bila desna ruka Peggy Guggenheim u vođenju Zbirke Peggy Guggenheim, te je potom radila u galeriji "Cavallino di Cardazzo" i bila glavni urednik kataloga za venecijanski Biennale. Bila je kustosica međunarodne izložbe u održane Veneciji od 2. 7. do 15. 10. 1978 godine nazvane "Od prirode umjetnosti, od umjetnosti prirodi". Kada se počela baviti fotografijom, nitko nije radio fotografske izložbe u Veneciji. U njezinoj galeriji "Ikona" su u poslijednih 30 godina izlagali najveći autori povijesti fotografije, poput Williama Kleina, Barbare Morgan, Helmuta Newtona i mnogi drugi. Živa je isto tako izlagala i najmlađe, neafirmirane fotografe. Vodila je kompletan likovni program galerije "Sebastijan" u Dubrovniku, preko Varaždina do Beograda sa 25 izložbi godišnje. Odlazila je u svaki atelier i izabrala svaku sliku, te joj je to omogućavalo da ostane u kontaktu sa domovinom. Priredila je izložbe mnogih naših autora u Veneciji i po svijetu, poput Tartaglije, Julija Knifera, Nives Kavurić Kurtović, Ilije Bašičevića Bosilja i dr. Tartagliji je napravila veliku izložbu u Veneciji u "Magazzinima del Sale". Dva puta je bila koordinator hrvatskog paviljona u "Palazzo Fortuny" koji je danas jedan od najznačajnijih prostora izložbi u Veneciji, gdje je 1981 imala prvu veliku izložbu s "Fotografia e Danza". Za "Magazzini del Sale" je dala prijedlog da se Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu predstavi sa svojim muzejem u izgradnji. Bilo bi mnogo više toga učinjeno da je Zagreb ikada bio zainteresiran za suradnju sa Živom.[3]

Reference uredi

  1. Snješka Knežević, 2011, str. 101
  2. Robert Bajruši, Marina Biluš, Viktor Zahtila. Židovi koji su izgradili moderni Zagreb. Nacional. Preuzeto 2. 11. 2015
  3. Janja Franko (3. 7. 2009). Zagrebačka galeristica u Veneciji. Globus. Preuzeto 2. 11. 2015

Literatura uredi

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8