Željko Bartolović

Željko Bartolović (Donja Pištana kod Orahovice, 14. 8. 1942. - Bilje, ?? 10. 2004), glavni inspektor jugoslavenske tajne službe tj. Službe državne bezbednosti (SDB ili UDBA) u Osijeku, publicist i autor knjige "Probušena mantija".

Željko Bartolović
RođenjeŽeljko Bartolović
(1942-08-14)14. 8. 1942.
Donja Pištana, Kraljevina Jugoslavija
Smrt12. oktobar 2004. (dob: 62)
Bilje, Hrvatska
PrebivališteBilje, Hrvatska
DržavljanstvoHrvatska
Alma materPravni fakultet Univerziteta u Beogradu
Zanimanjepolicajac
Godine aktivnosti1970. - 1988. (RSUP SR Hrvatske)
1988. - 1991. (SDB Osijek)
PoslodavacRSUP SR Hrvatske
SDB Osijek
Poznat/a poglavni inspektor Službe državne bezbednosti u Osijeku
RoditeljiMile i Desanka Bartolović

Biografija uredi

Podrijetlo i školovanje uredi

Željko Bartolović se rodio 14. 8. 1942 u seljačkoj porodici u Donjoj Pištani kod Orahovice, u koju su se u prvim desetljećima 20. stoljeća doselili njegov djed i baka po majčinoj liniji s porodicom iz Like. Njegova majka Desanka je rodom iz srpske porodice, a otac Mile iz hrvatske.[1]

Osnovnu je školu započeo u rodnom selu, ali ju je završio u Dečanima jer je u međuvremenu otišao u pravoslavni Manastir sv. Nikole kod Orahovice, odakle je poslan najprije u Manastir Beočin, a potom u duhovno-pravoslavno središte u Visoke Dečane. 1964 je završio Bogosloviju sv. Save u Beogradu kao kandidat Slavonske eparhije sa sjedištem u Pakracu. No, bogosloviju je napustio s agnostičkim uvjerenjem i odlučio krenuti potpuno drugim putem. Sa svjedodžbom i preporukom Općinskog komiteta Saveza komunista Hrvatske (SKH) da je naprednih shvaćanja, iz Orahovice je otišao u Prištinu i javio se Komitetu Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) Pravnog fakulteta. Iz Prištine je u trećoj godini studija prešao na Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, na kome je diplomirao 1968 godine.[1]

Karijera uredi

Bartolović se nakon školovanja zaposlio kao pripravnik u imovinsko-pravnoj službi Općine Orahovica, čiji je bio stipendist. 1970 prešao je u Republički sekretarijati za unutrašnje poslove (RSUP) SR Hrvatske. 1988 je kao viši inspektor RSUP-a prešao u Savezni sekretarijat za unutrašnje poslove (SSUP) i postao glavni inspektor UDBA-e u Osijeku, gdje je gotovo 20 godina radio na poslovima koji su se zvali "praćenje neprijateljske djelatnosti vjerskih zajednica", te bio savjetnik za vjerska pitanja saveznog ministra za unutrašnje poslove baveći se neprijateljskim djelovanjem vjerskih zajednica. Pokrivao je područje od Iloka i Tovarnika do Nove Gradiške i od Drave do Save, a koje je bila teritorija tadašnje Zajednice općina Osijek. 1991, pred rat u Hrvatskoj, otišao je u penziju. Do 1998 živio je u Osijeku, a zatim se preselio u Bilje u Baranji. Željko Bartolović je umro u oktobru 2004 godine. Sahranjen je u rodnom selu 15. 10. 2004.[2]

Publicistički rad i ocjene knjige "Probušena mantija" uredi

Bartolović je napisao više neobjavljenih članaka, rasprava i knjiga, uglavnom s tematikom vezanom za pitanja koja su se ticala odnosa vjerskih zajednica i Ministarstva za vjerska pitanja SFR Jugoslavije. 2004 štampao je u Osijeku u vlastitoj nakladi knjigu sjećanja "Probušena mantija". Knjiga je promovirana u Osijeku 15. 4. 2004 godine na Evanđeoskom teološkom fakultetu, a promovirali su je Dejan Rebić i osječki novinar Drago Hedl.

U knjizi otvoreno, uz mnoštvo pikanterija, govori o poslu kojim se bavio. Knjigu je napisao vođen trima razlozima: kako bi pokazao da "vrijeme mraka" (SFR Jugoslavija) nije bilo onakvo kakvim ga nakon raspada zemlje neki žele predstaviti, tj. kao vrijeme u kome nije bilo vjerskih sloboda. Drugi motiv je bio kako bi mlade generacije stekle sliku o tom vremenu, i treći kako bi se odupro nastojanjima UDBA-e koja je raspadom države željela uništiti sve tragove svog djelovanja.[1]

Prema ocjeni iznesenoj u Glasu Koncila, knjiga "Probušena mantija" je svojevrsna životna oporuka Željka Bartolovića, koji je kroz biografske zapise pokušao prevladati unutrašnji rascjep koji je, očito, nosio cijeloga svog života. Kao da je htio otići sa ovog svijeta pomiren u prvom redu sa samim sobom, a potom i sa svima oko sebe.[1]

Zbog svog policijskog djelovanja, u katoličkoj štampi nazivaju ga udbašem.[1]

Djela uredi

  • Probušena mantija, (2004)

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Tomislav Vuković (25. 6. 2006). Vjerske zajednice pod povećalom jugoslavenske tajne službe. Glas Koncila. Preuzeto 27. 6. 2015
  2. Glas Slavonije, 15. X. 2004, str. 63.