Željeznička katastrofa u Zagrebu

Željeznička nesreća u Zagrebu dogodila se 30. kolovoza 1974. u 22:40 na istočnom ulasku u Zagrebački Glavni kolodvor.[1][2] Smatra se jednom od najvećih željezničkih nesreća u Hrvatskoj i jednom od najvećih željezničkih nesreća u ondašnjoj Jugoslaviji.

Željeznička katastrofa u Zagrebu
Spomenik žrtvama željezničke nesreće na Mirogoju, rad Vojina Bakića.
Detalji
Datum30. kolovoz 1974
LokacijaZagreb
ZemljaJugoslavija
Željeznička linijaBeograd-Dortmund
OperaterJugoslavenske željeznice
Tip incidentaiskakanje iz tračnica
Uzrokprevelika brzina
Statistike
Vozova/vlakova1
Putnika400
Mrtvih153
Ranjenih60

Nesreća se dogodila kada je ekspresni putnički vlak (broj 10410)[3] na relaciji Atena-Beograd-ZagrebDortmund sa svih 9 vagona iskočio iz tračnica na samome ulazu u zagrebački glavni kolodvor, na 719. metru od ulaza na IIa kolosjek,[4] te se prevrnuo, pri čemu je poginulo 153 putnika. U 22.33 sata lokomotiva je na IIa kolosjek kolodvora ušla sama.[4] Po ovom je događaju napisana knjiga "Filip dječak bez imena" Ante Gardaša.[5]

Lokomotiva nastradalog vlaka sada se nalazi u Hrvatskom željezničkom muzeju.[6]

U vlaku je onda bilo približno 400 putnika, kojih su veći dio tvorili iseljenički radnici u povratku s ljetnog odmora na rad u SR Njemačkoj.

Vlak je s brzinom od 104 km/h ušao u željeznički kolodvor umjesto dozvoljenom 40 km/h, gdje je iskliznuo iz tračnica te se prevrnuo. Umrlo je 153 putnika, neki od njih zbog električna udara jer je vlak prevrtanjem istrgao željezne stupove električnih vodova. Identifikacija unakaženih trupala predstavljala je veliki problem, tako da je 41 neidentificiranih žrtava pokopano u zajedničkoj grobnici na Mirogoju.[7][3] Josip Broz Tito poslije nesreće proglasio je dan žaljenja.

Pogled prema istoku s nadvožnjaka Strojarske ceste, smjer iz kojeg je došao vlak.
Pogled prema zapadu s nadvožnjaka Strojarske ceste. Mjesto nesreće je udaljeno oko 300 metara, još 150 metara iza vagona u sredini.

Naknadno istraživanje isključilo je mogućnosti tehničkih pogrešaka, a optuženi su za uzrok nesreće strojovođa Nikola Knežević i njegov asistent Stjepan Varga, koji su preživjeli. Istražitelji nisu bili istog mišljenja je li nesreću uzrokovalo utjecanje alkohola ili su jednostavno zaspali, ali najvjerojatniji uzrok je bila njihova iscrpljenost; njih su obojica u proteklom mjesecu prošli 300 sati rada[8], a prije nesreće bez ostatka radili su 51 sat. Unatoč toj olakšavajućoj okolnosti strojovođa je osuđen na 15 godina zatvora dok je njegov pomoćnik na 8. Nije isključeno da je vlak zbog niskog stadija željezničke infrastrukture kasnio u dolascima i stoga je strojovođa ubrzanjem vožnje htio ući na zagrebački kolodvor na vrijeme.

Preživjeli putnici potvrdili su da vlak oko sat vremena prije Zagreba nije usporavao niti vožnjom kroz postaje Ludinu i Novoselec, te se opasno naginjao u zavojima.

Izvori uredi

Vanjske veze uredi

45°48′18″N 15°59′18″E / 45.8049011377452°N 15.9883958101273°E / 45.8049011377452; 15.9883958101273