Šurabil

Šurabil (perz. شورابیل, također i Šur-Ab ili Šurabi, dosl. rasolska voda) je slano jezero u pokrajini Ardabilskoj pokrajini na sjeverozapadu Irana, oko 2,0 km jugozapadno od centra grada Ardabila. Jezero ima površinu do 170 ha, dubinu do 10 m i volumen do 14,000.000 m³, no navedene vrijednosti kao i salinitet mogu oscilirati ovisno o godišnjem dobu i navodnjavanju iz Baleklu-Čaja. Nadmorska visina jezera iznosi 1365 m, a vodom se prirodnim putem napaja prvenstveno padalinama i lokalnim brdskim potocima koji mu pritječu sa sjevera. Područja oko jezera sve se više urbaniziraju i danas se uz njegove obale nalazi niz obrazovnih, kulturnih, stambenih, rekreacijskih i turisitčkih objekata.

Šurabil (fa) شورابیل
Panorama sjeverne obale Šurabila
Lokacija
Države	Iran
Pokrajine	Ardabilska pokrajina
Gradovi	Ardabil
Koordinate	38°12′48″N, 48°16′58″E
Hidrografija
Vrsta	tektonsko; slano
Površina	1,7 km²
Volumen	0,014 km³
Aps. visina	1365 m
Dužina	2,2 km
Širina	1,05 km
Dubina	10 m
Karta
Karta Šurabila
class=notpageimage| Lokacija Šurabila u Iranu

Geografija

Šurabil se nalazi na krajnjim sjevernim padinama brdovitog lanca smještenog između Sabalana i Tališkog masiva koji se pružna u smjeru sjeveroistok−jugozapad. Jezero je tektonskog porijekla i njegova kotlina oblikovana je tokom ranog kvartara, dok se voda akumulirala kroz posljednje ledeno doba zahvaljujući količini padalina većoj od evaporacije. Podloga jezera sastoji se uglavnom od karbonatne gline s argilitom, iznad koje se na zapadu nalaze sedimenti pijeska. Zapadna podloga jezera sastoji se od gipsa i anihidrita, a istočna od travertinskih stijena. Oko 700 m sjeverozapadno od Šurabila protječe rijeka Baleklu-Čaj, a oko 2,9 km istočno nalazi se susjedno umjetno jezero Pilas-e Sahran-Gol. Oblik jezera je izdužen i proteže se dužinom od 2,2 km u smjeru sjeveroistok−jugozapad, a širina mu oscilira između 0,65 i 1,05 km. Litoralni pojas najstrmiji je prema sjeverozapadu odnosno najblaži prema jugu gdje se nalaze aluvijalne terase oblikovane sezonskim potokom. Površina mu iznosi do 1,7 km², a nadmorska visina 1365 m.

Širenjem Ardabila krajem 20. vijeka područja sjeverno i istočno od jezera su urbanizirana, a taj se proces nastavlja i dan danas. Uz istočnu obalu nalazi se kampus Univerziteta Mohakek Ardabili u sklopu kojeg se nalazi i univerzitetska biblioteka, dok su uz sjevernoistočnu obalu smješteni muzej i Ardabilska centralna biblioteka. Zapadno od jezera nalazi se gradsko naselje Šahrak Naderi, južno Šahrak Kosar sa stambenim objektima, a uz sjevernu obalu smješteni su park, rekreacijski i zabavni sadržaji. Početkom 21. vijeka pokrenut je veliki projekt uređenja obale i pripadajućih sadržaja na koji se planira utrošiti oko 750,000.000 USD. Jezero okružuje Šurabilska ulica koja se na sjeveroistoku nadovezuje na aveniju Danešgah, odnosno prema jugozapadu na državnu cestu 16.

Hidrologija

Šurabil se hidrološki tradicionalno klasificira pod kaspijski sliv, a uži sliv s Šurabilom u žarištu obuhvaća usko područje od oko 25 km² i proteže se oko 18 km prema brdskom jugu. Granični slivovi uključuju porječje Ardabil-Ruda (uključujući sliv umjetnog jezera Pilas-e Sahran-Gola) na istoku, te porječje Baleklu-Čaja na zapadu s kojim je najviše hidrogeološki povezan. Obje navedene rijeke pritoci su Karasua koji se preko Arasa i Kure nadovezuje na Kaspijsko jezero. Nadmorska visina na području jezerskog sliva kreće se od 1365 do najviše 1830 m na južnom brdskom lancu, a njime prevladava sredozemna klima (Csa) s prosječnom godišnjom količinom padalina od 300 mm. Prosječna temperatura zraka kreće se od najmanje −7,9°C tokom januara do najviših 25°C u julu. Tokom najhladnijih zima površina jezera zaleđena je od decembra do marta. Šurabil je do 2000-ih godina bio jedno od devet jezera s najvišim stupnjem saliniteta i njegove obale bile su prekrivene debelim naslagama soli (uglavnom CaCO₃ i MgCO₃) koje je lokalno stanovništvo koristilo u terapeutske svrhe. Međutim, izgradnjom kanala kojim je povezan sa slatkovodnim Baleklu-Čajom, njegove limnološke osobine bitno su promijenjene. Usporedno istraživanje kakvoće vode iz 2009. u odnosu na 1999. godinu pokazala su smanjenje ukupne otopljene tvari bikarbonata (HCO₃) sa 5,5 na 3,5 mEq/L, kalcija (Cl) 95 na 3,1, natrija (Na) 109 na 7,1, magnezija (Mg) 35,5 na 2,2, te sulfata (SO₄) 71 na 3,5 mEq/L. Najveća prirodna dubina zbog navodnjavanja Baleklu-Čaja povećana je sa 8,07 na 10 m, a volumen na maksimalnih 14,000.000 m³. Vrijednosti pH kreću se iznad 7,0, a tlo sadrži 3,0 – 12% organskog materijala. Na jezeru je izmjereno prirodno ionizirajuće zračenje od prosječno 331 μSv/h (min. 120; maks. 707 μSv/h).

Flora i fauna

Flora i fauna Šurabila određene su prvenstveno visokim stupnjem saliniteta, a u novije vrijeme bitnu ulogu igraju urbanizacija i drugi ljudski čimbenici. Široko rasprostranjena biljka u okolici jezera je aromatska Trigonella caerulea iz porodice mahunarki. Šurabil je migracijska stranica brojnim pticama selicama koje uključuju i desetak jedinki žutokljunih (Cygnus cygnus) i crvenokljunih labudova (Cygnus olor), te 180 patka ledara (Clangula hyemalis) koje ga posjećuju tokom zime.

Barski rak (Astacus leptodactylus)		Crvenokljuni labud (Cygnus olor)

U jezeru je identificirano pet koljena odnosno 54 roda fitoplanktona. Njihova gustoća najveća je tokom ljeta, a prevladavajući taksoni su Chlorophyta (62,5%), Cyanophyta (33,5%), Bacillariophyta (3,5%), Euglenophyta (0,4%) i Pyrrophyta (0,1%). Među šurabilskim zooplanktonima identificirana su tri koljena odnosno 26 rodova čija je gustoća također najveća tokom ljeta, a najzastupljeniji taksoni su Ciliophora (51%), Rotatoria (43,8%), te Arthropoda, Copepoda i Cladocera (zajedno 5,1%). Hidrobiološka istraživanja pokazuju da je Šurabil nekada imao potencijal i prikladne planktonske vrste za hranjenje ribe. Identificirani planktoni prema sistematici su:

• Bacillariophyta − Achnanthes, Amphiprora, Caloneis, Cocconeis, Coscinodiscus, Cyclotella, Cymatopleura, Cymbella, Diatoma, Diploneis, Epithemia, Gomphonema, Navicula, Nitzschia, Rhoicosphenia, Rhopalodia, Stephanodiscus, Surirella i Synedra.
• Chlorophyta − Actinastrum, Ankistrodesmus, Binuclearia, Carteria, Coelastrum, Closterium, Codatella, Cosmarium, Dictyosphaerium, Franceia, Golenkinia, Kirchneriella, Micractinium, Oocyctis, Pandorina, Pediastrum, Scenedesmus, Tetrastrum i Tetraedron.
• Cyanophyta − Anabaena, Anabaenopsis, Chroococcus, Lyngbya, Microcystis, Oscillatoria, Phormidium, Romeria i Spirulina.
• Euglenophyta − Euglena, Phacus, Trachelomonas i Strombomonas.
• Pyrrophyta − Cryptomonas, Gymnodinium i Peridinium.
• Rhizopoda − Arcella, Cyphoderia i Difflugia.
• Ciliophora − Coleps, Paramicium, Strombidium, Tintinnidium, Tintinnopsis, Vorticella i Ciliata.
• Rotatoria − Asplanchna, Brachoinus, Cephalodella, Filinia, Keratella, Lepadella, Notholca, Polyarthra, Pompholyx, Proalides, Rotaria, Synchaeta i Trichocerca.
• Cladocera − Bosmina, Daphnia, Moina i Cladocera emberyoni.
• Copepoda − Cyclops i Naupli copepoda.
• Rotifera − Brachionus calyciflorus, Brachionus plicatilis i Hexarthra.

Zbog povećanja bioraznolikosti i razvoja sportskog ribolova, u Šurabilu je 2012. godine introducirano 100.000 jedinki prilagodljive kalifornijske pastrve (Oncorhynchus mykiss). Između 2002. i 2006. godine u jezero je pušteno i 15.000 jedinki barskog raka (Astacus leptodactylus). Prvo mitarenje kod muških jedinki započinje u maju kada se temperatura vode penje do 14°C i završava sredinom juna, a drugo muško i ujedno prvo žensko počinje u oktobru kada temperatura iznosi oko 17°C. Njihovo razmnožavanje počinje u decembru i traje do sredine juna. Kasnih 1980-ih u jezeru je zabilježena partenogenetska artemija koja se danas smatra izumrlom.

Popularna kultura

U popularnoj kulturi, Šurabil se pojavljuje kao jedno od glavnih mjesta radnje Simfonije mrtvih (perz. Samfoni-e mordagān; engl. prijevod Symphony of the Dead), novele iranskog književnika A. Maroufija iz 1989. godine. Glavni likovi izmišljene priče su dva brata − pjesnik Aidin Urhani koji je zbog trovanja izgubio razum i oronuo luta kavanama uz obale Šurabila, te Urhan koji ga truje i opsjednut je njegovim ubojstvom. Jezero pri završetku radnje postaje mjestom zločina.

Povezano

• Geografija Irana
• Popis iranskih jezera

Literatura

• (en) Abatzopoulos, Theodore John; Agh, Naser; Van Stappen, Gilbert; Razavi Rouhani, Seyed Mehdi; Sorgeloos, Patrick (2006.). Artemia sites in Iran. Journal of the Marine Biological Association of the United Kingdom. LXXXVI. 2. Cambridge: Cambridge University Press. str. 299.-307. DOI:10.1017/S0025315406013154. ISSN 0025-3154. OCLC 358712748. 
• (en) Abdolmaleki, Shahram; Ghaninezhad, Davud; Nahrevar, Reza; Sayed Rahim, M.; Khedmati, Kambiz; Nourouzi, H. A.; Rastin, Rajab (2009.). Population Dynamics and Reproductive Biology of Crayfish (Astacus leptodactylus, Eschscholtz, 1823) in Shorabil Lake (Ardabil Province), Northwest of Iran. Iranian Scientific Fisheries Journal. XVIII. 3. Tehran: Iranian Fisheries Research Organization. str. 109.-118. ISSN 1026-1354. OCLC 183208049. 
• (en) Agh, Naser (2007.). Characterization of Artemia Populations from Iran. Ghent: Ghent University. str. 9., 12., 14., 20.-23. i 108. ISBN 9789059891746. OCLC 209842787. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-20. Pristupljeno 2013-05-10. 
• (en) Ahmadi, Mohammad Reza (1987.). „First report of Artemia occurrence in Shurabil Lake (Iran)”. u: Sorgeloos, Patrick; Decleir, Walter. Ecology, culturing, use in aquaculture. Artemia Research and its Applications. III. Wetteren: Universa Press. str. 143.-144. OCLC 492482851. 
• (en) Amini, Hamid; Sehhatisabet, Mohammad E. (2007.). Wintering Populations of Swans in Iran. Podoces. II. 2. Karaj: Wildlife Network and Bird Conservation Society of Iran. str. 113.-121. ISSN 1735-6725. OCLC 494511863. 
• (en) Badrzadeh, Mikaeil; Ghafarzadeh-Namazi, Leili (2009.). Trigonella caerulea (Fabaceae), an aromatic plant from Ardabil province, Iran. Iranian Journal of Botany. XV. 1. Tehran: Research Institute of Forests and Rangelands (RIFR). str. 82.-84. ISSN 1029-788X. 
• (en) Hazrati, Sadegh; Naghizadeh Baghi, Abbas; Sadeghi, Hadi; Barak, Manouchehr; Zivari, Sahar; Rahimzadeh, Soheila (2012.). Investigation of natural effective gamma dose rates case study: Ardebil Province in Iran. Iranian Journal of Environmental Health Sciences & Engineering. IX. 1. Tehran: University of Medical Sciences. str. 1.-6. ISSN 1735-2746. OCLC 4906282378. 
• (en) Karimdoust, Shahriyar; Ardebili, Leila (2012.). Geochemical Evaluation Sediments and Water of Shurabil Lake, Northwest of Iran. International Research Journal of Applied and Basic Sciences (IRJABS). III. 13. Salt Lake City: Academic Information Press. str. 2876.-2878. ISSN 2251-838X. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2013-05-10. 
• (en)(fa) Mortazavi, Reza; Pirsamady, Hossein; Ghafouri, Mohammad Reza (2011.) [1977.]. Study and Therapeutic Uses of the Water and the Mud of Shurabil Lake (Ardabil). Journal of Faculty of Engineering. XXXVI. Tehran: University of Tehran. str. 124.-135. ISSN 1026-0803. 
• (en)(fa) Sabkara, Jalill; Makaremi, Marzieh (2011.). Surveying the Density and Distribution of Plankton and their Role in Shorabil (Ardabil) Lake. Journal of Biology Science. XVI. 1. Lahijan: Islamic Azad University. str. 31.-46. ISSN 2008-5982. OCLC 699472935. 
• (en) Sehhatisabet, Mohammad E.; Musavi, Seyed Babak; Bakhtiari, Parviz; Moghaddas, Daryoush; Hamidi, Nader; Nezami, Bagher; Khaleghizadeh, Abolghasem (2006.). Further significant extensions of migrant distribution and breeding and wintering ranges in Iran for over sixty species. Sandgrouse. XXVIII. 2. Bedfordshire: Ornithological Society of the Middle East. str. 146.-155. ISSN 0260-4736. OCLC 199675577. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-07. Pristupljeno 2013-05-10. 
• (en) Yavari, Houra (14. 9. 2012.). Samfoni-e Mordagān. Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University. 

Vanjske veze

• (fa)(en) Shorabil Lake

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Šurabil