Štikovo
Štikovo je selo u Hrvatskoj, u Šibensko-kninskoj županiji.
Štikovo
| |
|---|---|
  Štikovo Štikovo na karti Hrvatske | |
| Regija | Drniška krajina |
| Županija | Šibensko-kninska |
| Općina/Grad | Drniš |
| Najbliži (veći) grad | Drniš |
| Geografske koordinate | |
| - z. š. | 43.913971 N |
| - z. d. | 16.320276 E |
| Pošta | 22321 Siverić |
| Pozivni broj | +385 (0)22 |
| Autooznaka | ŠI |
 Pogled na Štikovo
| |
Zemljopis uredi
Nalazi se u Drniškoj krajini, nekoliko kilometara zapadno od Vrlike i Maovica i južno od Kijeva.
Stanovništvo uredi
Popis stanovništva 1991. uredi
1991. u Štikovu je živjelo 360 stanovnika, od čega 30 Hrvata, 324 Srbina i 6 ostalih.
Uprava uredi
Pripada Gradu Drnišu.
Povijest uredi
Mjesto je teško stradalo u Drugom svjetskom ratu. Prema izvješću mjesne privremene oružničke postaje, 19. prosinca 1941. 19.55 sati četnici su napali privremenu postaju Štikovo. Četničkih napadača bilo je oko 1.300-1.400. Sa svih su strana opkolili postaju u kojoj je bilo svega 22 oružnika i domobrana, te iz strojnih pušaka i pušaka stalno su pucali sve do 7 dana ujutro sljedećeg dana. Kad su vidili da nema oružnika i da se više nitko ne odupire, sašli su četnici u selo. Tad su ubili ove Hrvate:
- 1. Vujević Iliju pok. Ivana (zaklali ga ispod vrata i potom pucali u istog)
- 2. Vujević Grgu pok. Marka ubili iz puške.
- 3. Puću Matu Milina iz puke u prsa.
- 4. Puću Petra pok. Luke ubili i oči kopali nožem.
- 5. Vujević Juru pok. Ante ubili iz puške.
- 6. Vujević Mariju ženu Grginu.
- 7. Vujević Petra pok. Ante zaklali i potom pucali u istog.
- 8. Vujević Maru ženu Petra ubili i potom istoj dojke rezali i na istu stavili dijete od 9 mjeseci da sisa.
- 9. Vujević Boju kćer Petrovu ubili, a potom prste rezali.
- 10. Vujević Milu sina Petrova.
- 11. Vujević Stanu ena Ilijinu.
Sve naprijed navedenih leševa četnici su klali i ubili iz puške. Oružnika razvodnika Andriju Bjeloperu uhvatili su živa. Odsjekli su mu uši pred kućama Kneževića i otjerali u planinu te ubili. U ovom koljačkom pohodu četnici su otjerali sve blago od Vujovića te su odnijeli sve iz kuća ne ostavivši ništa. Četnici su napali i ophodnju ove privremene oružničke postaje. Oružnici i domobrani držali su vatru sve do 3 sata ujutro, a potom su se povukli, dio prema Siveriću, dio prema Vrlici.[1]
Za te pokolje odgovoran je četnički vojvoda Momčilo Đujić. Pod njegovim su zapovjedništvom četnici počinili mnoge zločine nad hrvatskim stanovništvom. Krajem 1942. i početkom 1943. godine Đujić je sa svojim četnicima počinio pokolje po selima Gata, Tugare, Cista, Gornji Dolac, Zvečanje, Dugopolje, Štikovo, Maovice, Otavice, Vinalić, Kijevo i Garjak.[2]
Izvori uredi
- Izdanje Državnog zavoda za statistiku RH: Narodnosni sastav stanovništva RH od 1880-2001. godine
- ↑ Podlistak Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i BiH, Ubojstva u Štikovu, str. 15, četvrtak, 30. rujna 1999., Vjesnik Zdravko Dizdar, Mihael Sobolevski
- ↑ (sh) Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995: Naročitom surovošću je krajem 1942. i početkom 1943. Đujić krenuo u pokolje po selima Gata, Tugare, Čista, Gornji Dolac, Zvečanje, Dugopolje, Štikovo, Maovice, Utavice, Vinalić, Kijevo i Gorjak, gdje je ubijeno “230 stanovnika, pretežno dece, staraca i žena, tako da su im vadili oči, probadali ih mnogostruko nožem, a neke žive bacali u vatru zapaljenih kuća” (AVII, 8, 3/143; 201, 11/16; 230, 29/7-1; 201, 11/10-18; 271, 24/2-25; 138, 6/15-1 itd.)., preuzeto 8. travnja 2012.
