Španska revolucija

Španska društvena revolucija 1936. godine (šp. Revolución social española de 1936; katalonski: Revolució social espanyola de 1936), skraćeno Španska revolucija, je izraz kojim se opisuju događaji u Španiji u prvih nekoliko mjeseci građanskog rata na dijelu područja koja su ostala pod republikanskom vlašću, prije svega pokušaj da se na njima izvrši radikalni preobražaj ekonomskog i društvenog poretka kroz ukidanje kapitalizma i tradicionalnih institucija države, odnosno masovnu eksproprijaciju privatnog vlasništva te kolektivizaciju zemlje i industrijskih poduzeća, te stvaranje komuna. Iza tih nastojanja su uglavnom stajali predstavnici radikalne ljevice, odnosno u Španiji tada relativno snažnog anarhističkog pokreta okupljenog u sindikat CNT-FAI, a čije je glavno uporište bilo u Kataloniji. Pristaše CNT-FAI, koji su na predratnim izborima bili dio široke lijeve koalicije Narodnog fronta, su na samom početku rata organizirali radničke i druge milicije te u mnogim područjima Španije uspješno suprostavile desničarskim pobunjenicima pri njihovom pokušaju da izvedu državni udar. U mnogim područjima Španije su te milicije postale de facto vlast, odnosno tek nominalno priznavale legitimnu republikansku vladu u Madridu, smatrajući kako je puč, u kome su sudjelovali veliki dijelovi vojske i drugih državnih institucija, u potpunosti kompromitirao dotadašnji društveni poredak, odnosno stvorio preduvjete da se zamijeni novim. Nakon što se nekoliko mjeseci republikanska vlada konsolidirala, u njoj su došle su do izražaja nesuglasice između CNT-FAI i drugih radikalno lijevih grupa na jednoj, te umjerenih socijalista i komunista na drugoj strani, pri čemu su potonji držali da je vojna pobjeda nad neprijateljem važnija od revolucije, te da će revolucionarne mjere na kraći rok naškoditi Republici, otjeravši od nje dijelove stanovništva kao i potencijalne saveznike u liberalno-demokratskim zapadnim državama. Do početka 1937. godine se republikanska vlada počela sve više oslanjati i na SSSR pod vodstvom Staljina, koji je, pak, u Španskoj revoluciji vidio "potpis" svog smrtnog neprijatelja Lava Trockog i njegove doktrine o permanentnoj revoluciji. Madridska vlada je tokom prvih nekoliko mjeseci počela milicije CNT-FAI raspuštati ili uključivati u redovnu republikansku vojsku, a potom, pod optužbom za subverziju progoniti i hapsiti zagovornike revolucije. Dio pristaša revolucije je tome pružio oružani otpor, a koji je slomljen u tzv. Majskim danima u Barceloni, koji se smatraju krajem revolucije.

Serija članaka o filozofiji na temu:

Anarhizam

Nepune dvije godine kasnije, nacionalistički pobunjenici pod Francom su pobijedili u ratu, srušili Republiku i uspostavili fašistički/autoritarni režim koji će Španijom vladati sljedećih nekoliko decenija. Među historičarima je široko uvriježeno mišljenje kako je tome značajno doprinio sukob između radikalnih revolucionara i republikanske vlade, koji je značajno oslabio Narodni front. U današnjim ljevičarskim, a prije svega anarhističkim krugovima, Španska revolucija se često navodi kao primjer uspješne primjene anarhističkih načela u praksi, odnosno njen poraz se prije svega tumači izdajom od strane autoritarnih komunista. Tom je stavu značajno pridonio uticajni britanski književnik George Orwell, koji je iz prve ruke svjedočio tadašnjim događajima i opisao ih u svojoj knjizi Homage to Catalonia.

V. također uredi

Vanjske veze uredi