Španjolska Nizozemska

Španjolska Nizozemska
Belgica Regia
Pays-Bas Espagnols
Spaanse Nederlanden
Provincija Španjolskog Carstva i vazal Svetog Rimskog Carstva
[[Habsburška Nizozemska|]] Flag of Cross of Burgundy.svg
1579. – 1797. Statenvlag.svg [[Nizozemska Republika|]]
 
Austrian Low Countries Flag.svg [[Austrijska Nizozemska|]]
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija
Karta Španjolske Nizozemske u 18. vijeku
Glavni grad Bruxelles
Jezik/ci latinski, francuski, nizozemski, njemački, valonski
Religija Katolička (službena), Protestanska
Vlada monarhija
guverner
 - 1581.-1592. Alessandro Farnese, vojvoda od Parme
 - 1692.-1706. Maximilian II Emanuel
Historija Novi vijek
 - Uspostavljena 1556.
 - Habsburška Španjolska dobila Habsburšku Nizozemsku 1556.
 - Nizozemska revolucija 1568.-1648.
 - Rat Velike alijanse 1688–1697
 - Rat za špansko naslijeđe 1701–1714
 - Mir u Campo Formiju 1713.
Valuta gulden

Španjolska Nizozemska (latinski: Belgica Regia, francuski: Pays-Bas Espagnols, nizozemski: Spaanse Nederlanden, njemački: Spanische Niederlande , španjolski: Países Bajos Españoles) bilo je ime za španjolske provincije smještene u južnom dijelu Niske Zemlje (to približno odgovara današnjoj Belgiji i Luksemburgu koje su postojale u periodu 1579.-1713.[1]

Premda su se provincije Niske Zemlje nekoliko godina iz brojnih razloga opirale tuđinskoj vlasti, najrevniji nosioci pobune protiv španjolske vlasti bili su članovi kalvinističkog pokreta u nastajanju. Da uguši njihov ustanak 1567. poslan je vojvoda Fernando Álvarez de Toledo Alba, njegove oštre mjere i visoki porezi naišli su na žestoki otpor.[1]

I pored ratnog i konfuznog stanja Španjolska Nizozemska je početkom 17. vijeka doživjela prosperitet ekonomskog i kulturnog života. Manufakturna proizvodnja platna brzo se oporavila nakon ponovne španjolske okupacije i ubrzo nadmašila prijašnju proizvodnju.[1]Flamansko slikarstvo je cvjetalo u rukama Petera Paula Rubensa, Anthonisa van Dycka i drugih slikara. Najveći gradovi Gent i Bruges ubrzano su rasli. Poljoprivreda je napredovala zahvaljujući iskapanju brojnih kanala, uvođenju novih kultura i metoda žetve, pa se prosperitet nastavio do sredine 17. vijeka.[1]

Premda su južne provincije bile daleko od nekakve nezavisnosti, imale su znatan nivo slobode u vođenju unutrašnjih poslova. Kontrolirale su vlastiti pravosudni sistem. i formirale vijeća, koja su pomagala generalnom guverneru. Također su uživale i brojne privilegije koje im je dodjelio španjolski kralj poveljom Joyeuse Entrée, ali su vanjski poslovi i nadalje ostali u domeni španjolskog dvora.[1]

Opkoljena sa svih strana Španjolska Nizozemska bila je poprište neprestanog ratovanja, zbog nesretne pozicije da bude tampon između protestantskih i rimokatoličkih zemalja. Zbog tog je na kraju nemilosrdno rascjepkana Sjeverni Brabant, Zeeland i krajevi istočno od rijeke Meuse prepušteni su 1648. Nizozemskoj Republici. Kraljevina Francuska je 1659. zauzela je i anektirala Grofoviju Artois, a nakon tog i velike južni dijelovi Hainauta, Luksemburga, i Flandrije. Sklapanjem Münsterskog mira 1648. završen je Osamdesetogodišnji rat između NizozemskeRepublike i Španjolske, ali je njime prestao i rast luke u Antwerpenu za prekomorsku trgovinu, jer joj je zatvoren put do Sjevernog mora.[1]

Zbog tih prilika zemlja je počela propadati, španjolska vladavina je uzdrmana kad je kralj Carlos II umro 1700. bez potomaka, pa je zbog tog imenovao francuskog, vojvodu Philippa od Anjoua za prijestolonasljednika (vladao kao Felipe V. Tako je nakon njega Španjolskom Nizozemskom šest godina vladao on, a sjedećih sedam proživjela je pod britansko-nizozemskom okupacijom.[1]

Utrechtskim mirom 1713. završen je Rat za špansko nasljeđe, a vladavina nad Španjolskom Nizozemskom završila je u rukama Svetorimskog cara Karla VI i Austrijske Monarhije.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Spanish Netherlands (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/place/Spanish-Netherlands. Pristupljeno 2.05. 2022. 

Vanjske vezeUredi