Šljahta (poljski: Szlachta, od staronjemačkog slahta: rod, koljeno), je ime za poljsko plemstvo, a nakon stvaranja Poljsko-litvanske realne unije 1569. i za litvansko.[1]

Šljahta
szlachta
Šljahta bira novog kralja Poljsko-Litvanske Unije
Šljahta bira novog kralja Poljsko-Litvanske Unije
Država Poljsko-Litvanska Unija

Karakteristike i historijaUredi

Šljahta se sastojala od više kategorija plemstva, od krupnih zemljoposjednika - magnata do vrlo siromašnih koji su živjeli kao obični građani.[1]

Od sredine 15. vijeka šljahta je od niza monarha stalno dobivala nove privilegije, od 1493. uvedeno je redovito zasjedanje Sejma čiji su članovi bili kako magnati tako i ostali članovi šljahte. Počevši od 1505. monarsi su za svaki zakon morali dobiti suglasnost Sejma.[1]

Time je oformljen politički sistem - Rzeczpospolita, u kojem je šljahta postepeno sve više širila utjecaj, tako da od 1572. izborila pravo da bira kralja (u izboru je mogao sudjelovati svaki plemić.[1]

Velika prekretnica bila je - 1652., kad je svaki član Sejma dobio pravo na liberum veto, i time pravo da blokira bilo koji zakonski prijedlog.[1] Odtad je šljahta praktički preuzela kontrolu nad zemljom, ali se potkraj 17. vijeka njen sistem vlasti počeo raspadati, jer je postao glavni razlog slabljenja Poljsko-litvanske unije u drugoj polovici 18. vijeka.[1]

U 18. vijeku šljahta je činila 6-10% ukupnog stanovništva Poljsko-litvanske unije. Od tog su oko 17% bili magnati vlasnici najmanje 1 sela, njih oko 60% bili su vlasnici malih farmi čak i napoličari, a ostali su bavili kojekavim drugim poslovima, ali ničim vezanim uz zemlju.[2]

Nakon Podjela Poljske šljahta je izgubila dotadašnje političke privilegije, ali im je vlasništvo nad zemljom i dalje je osiguravalo dominantan položaj u društvu. Istovremeno se njena brojnost u krajevima inkorporiranim u prorusku Kongresnu Poljsku značajno smanjila nakon kampanje za utvrđivanje njihovog legitimiteta koja je počela 1773. Broj im se smanjio i zbog deportacija radi sudjelovanja u neuspjelim pobunama - tako da je oko 1761. kad je kampanja završila njihov postotak pao na oko 1,7%.[2]

Pad važnosti šljahte nastavio se i krajem 19. vijeka, zajedno sa razvojem kapitalističkih odnosa u Poljskoj, dobar dio šljahte se zaposlio po gradovima, manje više u intelektualnim zvanjima.[2]

Šlahta odnosno plemstvo je ukinuto Ustavom iz februara 1921.[2]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Šljahta” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59741. Pristupljeno 14.03. 2021. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Szlachta w Polsce (poljski). Encyklopedia PWN. https://encyklopedia.pwn.pl/haslo/szlachta-Szlachta-w-Polsce;4019673.html. Pristupljeno 14.03.2021. 

Vanjske vezeUredi