Škotski gvardijani

Škotski gvardijani engleski: Guardians of Scotland prevedeno Čuvari Škotske) bili su de facto škotski vladari u periodu između 1290. - 1292., zvanog Prvi interregnum i zmeđu 1296. - 1306., - Drugi interregnum, to su bila razdoblja kad je Kraljevina Škotska ostala bez monarha i njegovog direktnog nasljednika.

Škotski gvardijani
Guardians of Scotland
Škotska kovanica izdana nakon smrti Alexandra III
Škotska kovanica izdana nakon smrti Alexandra III
Škotska kovanica izdana nakon smrti Alexandra III
Država  Škotska

Prvi interregnum nastupio je nakon iznenadne smrti kralja Alexandra III u martu 1286.[1]

Kako je jedina živuća Alexandrova nasljednica, bila je 3 godišnja unuka Margaret, kći norveškog kralja Erica II, škotski lordovi složili su se da ona postane kraljica, ali bilo je jasno da je suviša mlada i da će dok ne odraste trebati regenta ili gvardijana koji će upravljati kraljevstvom i brinuti se o njoj.[2]

Zbog tog se Škotski parlament okupio se u Sconu u aprilu 1286., i nakon zasjedanja izabrao 6 gvardijana koji su trebali upravljati Škotskom, štititi interes mlade kraljice, i naći joj odgovarajućeg muža.[2]

Nakon sastanka u Salisburyju 1290. sa njezinim prastricom, engleskim kraljem Edwardom I dogovoreno je da se Margaret uda za Edwarda (kasnijeg kralja Edwarda II) sina Edwarda I.[2] Škoti su inzistirali na ugovoru u kojem je navedeno da će Škotska zadržati svoju nezavisnost od Engleske.[1]

Kad se nesretna Margaret na putu iz Norveške u Englesku razbolila i umrla u Orkneyu, Škotska je ostala bez nasljednika. [2]

Kako se u tom trenutku zbog međusobnih trvenja, nitko u Škotskom kraljevstvu nije smatrao dovoljno čistim i nepristranim kandidatom za prijestolonasljednika, škotski lordovi pozvali su Edwarda I da im pomogne u odabiru novog kralja. Edward I se sastao sa Škotima u maju 1291. u dvorcu Norham (Northumberland).[2]

Nakon više od godinu dana, Edwardov dvorski savjet u kom je bilo 104 ljudi[1] , konačno je donio odluku u novembru 1292. da to bude John Balliol.[2]

Tu odluku Škoti nisu jednoglasno prihvatili, kao ni stav Edward II koji se na osnovu dogovorenog braka sa Margaret proglasio i škotskim suverenom. Nakon tog je počelo razdoblje dugo 20 godina u kojoj je Škotska trpila građanski rat i stranu dominaciju.[1]

Gvardijani prvog interregnuma 1290. -1292. uredi

Gvardijani drugog interregnuma 1296-1306 uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Margaret Queen of Scotland (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 08. 01. 2015. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Scotland 1286-96: The succession problem and the Great Cause (engleski). Education Scotland. Arhivirano iz originala na datum 2015-02-17. Pristupljeno 09. 01. 2015. 
  3. Letters: confirmation of the treaty of Salisbury (engleski). University of St Andrews. Pristupljeno 09. 01. 2015. 

Vanjske veze uredi