Šišarka je kratak izdanak četinara, varijanta strobilusa, koji nosi reproduktivne organe (plodne listiće, sporofile). Šišarke su jednopolne, a šišarke oba pola se najčešće nalaze na istoj biljci (jednodomost). Ređe su četinari dvodomi i nose samo jedan tip šišarki na stablu. Muške šišarke su kod većine vrsta zeljaste, dok su ženske odrvenele. Unutar ženskih šišarki razvijaju se semena.

dijagram šišarke: zeleno — sporofili; crveno — sporangije

Građa muških šišarki uredi

Muške šišarke su izgrađene iz gusto i spiralno poređanih mikrosporofila, na kojima se diferenciraju mikrosporangije (polenove kese) u kojima nastaje polen. Kod četinara može se razlikovati nekoliko osnovnih tipova muških šišarki:

  • kod kordaita (Cordaitales) muške šišarke su bile u stvari resolike složene cvasti, na bočnim osovinama ovih cvasti bili su spiralno raspoređeni sterilni i fertilni listovi (mikrosporofili);
  • šišarke čempresa (Cupressaceae) — mikrosporofili su u obliku listolike ljuspe sa kratkom lisnom drškom, a sa donje strane ljuspe nalaze se malobrojne slobodne sporangije;
  • šišarke sobnih jela (Araucariaceae) — mikrosporofili su u obliku listolike ljuspe sa čije donje strane visi veći broj slobodnih sporangija;
  • šišarke borova (Pinaceae, Podocarpaceae) — ljuspičasti mikrosporofili sa donje strane nose dve srasle mikrosporangije;
  • kod izumrle familije Lebachiaceae šišarke su nalik šišarkama borova, ali dve mikrosporangije nisu srasle, već su slobodne.

Građa ženskih šišarki uredi

Ženske šišarke savremenih četinara složenije su i raznovrsnije građene od muških:

  • u familiji borova glavna osovina ženske šišarke (ekvivalent kratkog izdanka) najčešće nosi bočne osovine (ekvivalente granama stabla), koje se razvijaju u pazuhu spiralno raspoređenih zaštitnih ljuspi. Bočne osovine nose jednu do nekoliko brakteja i plodnih ljuspi na kojima se razvijaju dve makrosporangije (semeni zameci);
  • u familiji sobnih jela zaštitne ljuspe i plodne ljuspe su srasle i nose samo jednu makrosporangiju;
  • u familijama čempresa i Sciadopityaceae takođe dolazi do potpunog srastanja zaštitnih i plodnih ljuspi, na kojima se razvija od jednog do 20 semenih zametaka (izuzetak od ovog tipa građe predstavlja šišarka kleke, koja je sočna);
  • u familijama tisa (Taxaceae) i Cephalotaxaceae razvija se samo jedna plodna ljuspa koja nosi jednu makrosporangiju, oko koje se razvija sočan arilus;
  • u familiji Podocarpaceae šišarke su slične tisinim, samo izgrađene od nekoliko plodnih ljuspi oko kojih se razvija arilus.

Literatura uredi

  • Tatić B., Blečić V. 1988. Sistematika i filogenija viših biljaka. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Beograd. ISBN 86-17-00545-9

Spoljašnje veze uredi