Šangaj (Novi Sad)

Šangaj je gradska četvrt Novog Sada.

Šangaj
VII ulica u naselju
VII ulica u naselju
Grad Novi Sad
Šangaj na mapi Novog Sada
Šangaj
Šangaj
Šangaj (Novog Sada)


Koordinate: 45° 16′ 19" SGŠ, 19° 52′ 33" IGD

Položaj naselja uredi

 
Mapa gradskih četvrti Novog Sada, koja prikazuje lokaciju Šangaja
 
Ulaz u Šangaj

Šangaj se nalazi u severoistočnom delu urbanog gradskog područja, na starom putu za Kać, koji je zatvoren za saobraćaj početkom 1990-ih. Naselje je u potpunosti okruženo Radnom zonom sever 4. U administrativnom smislu, naselje Šangaj je deo teritorije mesne zajednice „Šangaj“, koja pored ovog naselja obuhvata i istočni deo Radne zone sever 4. Šangaj ima površinu od 0,13 km², a u neposrednoj blizini naselja se nalaze rafinerija nafte Naftne Industrije Srbije, termoelektrana - toplana, kao i reka Dunav.

Ime i istorija uredi

Nekadašnje ime ovog dela grada bilo je Vrbak i tu se dolazilo na đurđevdanski i majski uranak. Naselje Šangaj je počelo da se gradi krajem 19. veka, a ime je dobilo po bifeu Šangaj, koji je u naselju sagradio Tihomir Brančić (samo ime bifea dolazi od naziva istoimenog grada u Kini). Između dva svetska rata, ime naselja je bilo Brančićevo naselje, po prezimenu vlasnika pomenutog bifea.

 
Mapa Novog Sada i okoline sa početka 18. veka sa ucrtanim Ratnim ostrvom i ostacima turske tvrđave
 
Mapa Novog Sada iz 1805. godine sa ucrtanim Ratnim ostrvom i ostacima turske tvrđave

U prošlosti je prostor na kome se nalazi Šangaj bio ostrvo i nazivan je „Ratno ostrvo“ i „Petrovaradinska ada“, a sve do prve polovine 18. veka ovo ostrvo je smatrano delom Srema i bilo je celina sa Petrovaradinom. Dunav je ovde imao dva toka: severni meandar kroz današnji Veliki rit i južnu prečicu ispod petrovaradinskog podgrađa, koja tada nije bila plovna. Turci su u 16. veku na ovom ostrvu sagradili tvrđavu i zbog toga su nazivali ostrvo „Ada - kale“ (na srpskom: „ostrvo - tvrđava“ ili „ratno ostrvo“). Ova tvrđava je mostom bila povezana sa Petrovaradinom.

Posle bitke kod Sente, 11. septembra 1687. godine, Turci su se povukli iz ovih krajeva, a Austrijska država je 1692. godine na drugoj obali reke počela da gradi današnju Petrovaradinsku tvrđavu. Matica Dunava je u potpunosti promomenila svoj tok, da bi krajem 18. veka nekadašnja prečica postala glavno korito Dunava. Postepeno je došlo do zaronjavanja bivšeg korita koje je na mnogim mestima potpuno zatrpano, usled čega se Ratno ostrvo spojilo sa kopnom na bačkoj strani i ostalo samo kao geografski pojam. Bivša turska tvrđava je izgubila na svom strategijskom značaju i obrušila se.

Od odlaska Turaka do kraja 19. veka, na ovom prostoru nije bilo bitnijih dešavanja. Tek polovinom osamdesetih godina 19. veka, uočavaju se konture prvog naselja, Starog Šangaja, što je povezano sa izgradnjom gradske klanice. Radnici novosadske klanice sagradili su kuće za stanovanje, čime je započela izgradnja naselja, preteče današnjeg Šangaja. Ovo naselje je tada nazivano „Naselje kod Klanice“.

Stari Šangaj je 1940. godine imao 150 kuća, a usled problema sa poplavama, Gradska uprava je odlučila da stanovnici naselja treba da se presele na Klisu i Slanu Baru. Deo stanovništva se tada odselio, ali neki su se vratili i obnovili svoje kuće u naselju, tako da je 1941. godine Stari Šangaj imao svega pedesetak kuća. Pod okupacijom 1942. godine, neki stanovnici Šangaja, pretežno Romi, stradali su u raciji. Nova posleratna jugoslovenska vlast koristila je za ovo naselje zvanični naziv „Ratno ostrvo“. Polovinom pedesetih godina 20. veka u naselju je bilo skoro 200 kuća.

Nova epoha u istoriji naselja počinje 1957. godine kada je doneta odluka da se na mestu tadašnjeg naselja izgradi Žeželjev most i mlinsko-industrijski kompleks „Danubijus“, što je podrazumevalo i izmeštanje korita kanala DTD, sa novim ušćem. Naselje „Ratno ostrvo“ (Šangaj) tada je izmešteno na novu „privremenu“ lokaciju, gde se i danas nalazi.

Do 1959. godine su već svi, uz novčanu nadoknadu, prešli iz Starog Šangaja i izgradili svoje kuće na novoj lokaciji, tada zvanoj „Kalište“ (ovaj naziv dolazi od turske reči „kale“ - tvrđava, odnosno od nekadašnje turske tvrđave koja se ovde nalazila). Iz starog Šangaja u novi se preselilo oko 100 porodica, dok su se ostali raselili po gradu. Tada su Šangajci svoje novo naselje nazvali „Kidričevo“, po Borisu Kidriču. Gradska vlast nije prihvatila to ime, smatrajući da će lik i delo ovog revolucionara biti uniženo time što će jedno ovakvo neugledno naselje nositi naziv po njemu. Zbog toga je na zboru građana u Šangaju, 1961. godine, izglasano da se naselje zvanično zove opštepoznatim imenom u narodu - Šangaj.

 
Osnovna škola

Početkom šezdesetih godina 20. veka u Šangaju je bilo 400 stambenih objekata. Četvorogodišnja osnovna škola otvorena je u naselju 1961. godine, a polovinom šezdesetih godina otvoren je i Društveni dom. Nova školska zgrada podignuta je 1969, a u staroj je otvorena ambulanta. Godine 1974, Šangaj je postao trideseta novosadska mesna zajednica. Tada je izgrađena i postojeća zgrada mesne zajednice. Od 1980. godine gradske vlasti pokušavaju da presele naselje usled velike zagađenosti okoline, koja je nastala kao posledica blizine rafinerije nafte i termoelektrane.

Tokom NATO bombardovanja 1999. Šangaj je pretpeo znatna razaranja i veliku ekološku štetu, jer se našao u trouglu strateški važnih tačaka: rafinerije, termoelektrane i Žeželjevog mosta preko Dunava. Nekoliko bombi velike razorne moći pale su u neposrednu blizinu naselja, a dve u samo naselje. Nema kuće koja nije pretrpela štetu. Oštećena je škola, ambulanta, mesna zajednica i dečiji vrtić. Tokom vazdušnog napada 7. juna 1999. naselje je pogođeno projektilima vazduh - zemlja i tom prilikom je poginuo stanovnik naselja Milan Bajić, dok su Sulejman Dalipi i njegova dva sina teško ranjeni, a još šest osoba je bilo lakše ranjeno.

Stanovništvo uredi

 
Pravoslavna crkva
 
VI ulica u naselju

Prema podacima preduzeća JKP Informatika Novi Sad, na području mesne zajednice „Šangaj“ živi 1.806 stanovnika (2010. godina).[1] Oko 1/5 stanovništva naselja čine Romi.[2]

Ustanove uredi

Šangaj ima sopstvenu mesnu zajednicu, zatim obdanište, školu, pravoslavnu crkvu, ambulantu, pijacu, prodavnice, a 2010. godine je u naselju otvorena i prva romska biblioteka u Srbiji, koja deluje kao ogranak novosadske gradske biblioteke. U Šangaju se nalazi i sedište Demokratske stranke Roma Srbije.

Sport uredi

Sportsko društvo „Jedinstvo“ osnovano je u naselju 1959. godine, a u okviru društva deluje i fudbalski klub „Jedinstvo“. Klub je nekoliko puta bio prvak novosadske lige.

Saobraćaj uredi

Šangaj je sa ostatkom grada povezan samo jednom saobraćajnicom, Putem Šajkaškog odreda, koji se spaja sa putem Novi Sad-Zrenjanin, kojim se preko Kaćkog mosta i kanala Dunav-Tisa-Dunav stiže do centralnog dela Novog Sada. Sa ostatkom Novog Sada, Šangaj je povezan autobuskom linijom broj 21.

Izvori uredi

  1. JKP Informatika Novi Sad - statistika na nivou mesne zajednice
  2. Branko Ćurčin, Novosadsko naselje Šangaj nekad i sad, Novi Sad, 2004, strana 32.

Literatura uredi

  • Branko Ćurčin, Novosadsko naselje Šangaj nekad i sad, Novi Sad, 2004.
  • Dr Dušan Popov, Šangaj, Enciklopedija Novog Sada, knjiga 30, Novi Sad, 2009.
  • Milorad Grujić, Vodič kroz Novi Sad i okolinu, Novi Sad, 2004.
  • Jovan Mirosavljević, Novi Sad - atlas ulica, Novi Sad, 1998.
  • Jovan Mirosavljević, Brevijar ulica Novog Sada 1745-2001, Novi Sad, 2002.
  • Zoran Rapajić, Novi Sad bez tajni, Beograd, 2002.

Vidi još uredi

Vanjske veze uredi