Wikipedija

Šandor Aleksander

Šandor Aleksander pl. Sesvetski (Zagreb, 5. 4. 1866 - Beograd, 17. 12. 1929) hrvatski plemić, industrijalac, političar, filantrop, mlađi brat Samuela Davida Aleksandera i član ugledne zagrebačke obitelji Aleksander.

Šandor Aleksander pl. Sesvetski
RođenjeSamuel David Alexander
(1866-04-05)5. 4. 1866.
Zagreb, Austro-Ugarska Monarhija
Smrt17. 12. 1929. (dob: 67)
Beograd, Kraljevina Jugoslavija
PočivališteMirogoj, Zagreb[1]
PrebivališteZagreb, Kraljevina Jugoslavija
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetŽidov
DržavljanstvoKraljevina Jugoslavija
Zanimanjeindustrijalac
Suprug/aKarolina Dragojla (Ebenspanger) Aleksander
DjecaZora Aleksander (r. 1925)
RoditeljiJonas Aleksander
Roza (Stern) Aleksander
RodbinaOskar Aleksander
(bratić)
Samuel David Aleksander
(brat)
Viktor Aleksander
(bratić)
Oton Vinski
(šogor)

Obitelj uredi

Šandor Aleksander, znan kao "Der Berühmte" (Plemeniti), je rođen u Zagrebu 1866 godine u uglednoj židovskoj obitelji Aleksander.[2][3][4] Aleksanderov otac, Jonas Alexander, je bio trgovac koji je preselio u Zagreb iz Gradišća u Austriji. Majka Roza Stern Aleksander je bila iz ugledne i utjecajne zagrebačke židovske obitelji Stern. Aleksanderov otac je bio gradski zastupnik u Zagrebu, član ravnateljstva "Hrvatske trgovačke i obrtničke komore" u Zagrebu i podpredsjednik "Zagrebačke štedionice" (danas Zagrebačka banka). Aleksander je odrastao uz starijeg brata Samuela Davida i dvije sestre: Gizela i Ilka.[4][5] U Zagrebu je pohađao osnovnu i srednju školu. Bio je oženjen sa Karolinom Dragojlom Ebenspanger iz Varaždina. Zajedno su imali kći jedinicu Zoru, rođenu u Zagrebu 18. 9. 1925 Zora je bila udana za židovskog industrijalca Artura Marića. 1944 godine Zora Aleksander je ubijena u Koncentracijskom logoru Auschwitz, a supruga Artura je ubio njegov vozač, agent Gestapoa.[4][6][7]

Poslovna i politička karijera uredi

Nakon školovanja, Aleksander je tri godine radio u zagrebačkom Paromlinu. Poslovno iskustvo je stekao kao partner svojeg oca, u obiteljskoj tvrtki za trgovinu žitom.[4][8] Bio je znan kao osobiti ekonomski ekspert koji je 1924 objavio članak u časopisu "Bankarstvo". Od 1905 do 1910 godine, Aleksander je bio zastupnik u gradskoj skupštini Grada Zagreba.[9] 1909 godine imenovan je osobnim savjetnikom cara Franje Josipa I..[4][10] Aleksander je radio i bio član u više od 60 društava. Bio je član vijeća, podpredsjednik i doživotni počasni predsjednik "Hrvatske trgovačke i obrtničke komore".[4][11] Radio je kao blagajnik, kasnije i kao podpredsjednik "Trgovačkog doma" u Gajevoj 1. Isto tako je služio kao počasni podpredsjednik "Saveza trgovaca za Slavoniju i Hrvatsku".[4][11][12] Radio je u mnogim bankama i tvornicama, pa je tako primjerice bio odbornik, član ravnateljstva i podpredsjednik "Banke za trgovinu, obrt i industriju d.d." u Zagrebu.[4][13][14] Član je nadzornog odbora u "Hrvatskoj vjeresijskoj banci d.d." i "Hrvatskoj trgovačkoj banci d.d.". U "Hrvatskom trgovačkom društvu Merkur" od 1885 je podpredsjednik, 1892 predsjednik, te od 1910 počasni predsjednik.[4][15] U "Merkuru" se zalagao za razvitak strukovnog školstva. Za vrijeme Prvog svjetskog rata osnovao je i bio predsjednik "Ratne štedovne-predujmovne zadruge Merkur". Aleksander je bio većinski dioničar "Prve hrvatske tvornice strojeva" i ljevaonice željeza u Zagrebu. Djelujući u "Društvu za promet stranaca" poticao je razvitak hrvatskog turizma. Isto tako je posjedovao većinski paket dionica "Hotela Schlesinger Palace" (danas Hotel Palace) u Zagrebu.[4]

Čovjekoljublje uredi

Šandor Aleksander je bio veliki dobročinitelj i filantrop, kao i brat mu, koji je darovao veći dio svoje zarade.[4][11] 1908 osnovao je "Društvo za prehranu siromašne školske mladeži pučkih škola grada Zagreba" u Draškovićevoj 7, a u kojem je ujedno bio i blagajnik.[4][16][17] Brinuo se i za "Hrvatsko akademsko društvo" tj. podupira i pomagao siromašne sveučilišne građane. Svako društvo koje je imalo tu sreću da im Šandor Aleksander bude blagajnik, nikada nije imalo financijskih problema. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Aleksander je organizirao i velikim dijelom snosio troškove "Odbora za potpomaganje nezaposlenih i invalidnih namještenika trgovačko-industrijalnih struka i novčanih zavoda", a u kojem je služio kao predsjednik.[18] Najveća mu je zasluga bila, kada je ujesen 1914 u okviru svog dobrotvornog društva "Prehrana" osnovao javnu kuhinju za siromašne građane i obitelji čiji su muškarci bili pozvani na bojište tokom Prvog svjetskog rata.[4][11][16][19] "Prehrana", koja je 1925 procjenjena na veliku svotu od 25 milijuna dinara, je podijelila na milijune obroka, prema nekim izvorima preko 15 milijuna obroka. Početkom rata Aleksander je donirao 1 milijun zlatnih austrijskih kruna kao nepovratni zajam državi, a za što mu je kralj Karlo I. Austrijski dodijelio plemstvo s predikatom "Sesvetski".[4][20]

Smrt i pokop uredi

17. 12. 1929 godine, Šandoru Aleksanderu je naglo pozlilo na balu kraljevske garde Aleksandra I u Beogradu. Umro je u noći sa 17 na 18. 12. 1929 godine. Tijelo Šandora Aleksandera je prebačeno u njegov rodni grad, gdje je uz velik ispraćaj pokopan na Mirogoju. Sve su tadašnje novine vrlo opširno pisale, s iskrenom tugom, o njegovoj smrti i sprovodu.[1][4][21]

Reference uredi

  1. ↑ 1,0 1,1 Gradska groblja Zagreb: Šandor Aleksandar, Mirogoj mjesto ukopa Ž-924-ARKP-17/2
  2. ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 48
  3. ↑ Ognjen Kraus, 1998, str. 134
  4. ↑ 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 4,10 4,11 4,12 4,13 4,14 Jasminka Domaš Nalbantić, 1996, str. 37, 41, 42, 43, 44
  5. ↑ Gavro Schwarz , 1939, str.
  6. ↑ Dundović J. Adresar 1909: 274.
  7. ↑ Frank, Robert (10. 05. 2011.). „Ivanović: Hrvatska nije vlasnik 44 posto Ine”. limun.hr. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-30. Pristupljeno 24. 07. 2012. »Uz IPOIL obitelji Ivanović, vlasništvo Ine nakon Drugog svjetskog rata postala i imovina obitelji Marić. Artura Marića, jednog od velikih vlasnika hrvatskog naftnog biznisa prije rata, već na samom njegovom početku ubio je njegov vozač, agent Gestapoa. Supruga mu je ubijena u Auschwitzu 1944. godine, a država je imovinu konfiscirala sa zadnjim ispaljenim metkom.« 
  8. ↑ Obrtovno kazalo, Odluka sudbenog stola od 14.02.1893, br.1 5617.
  9. ↑ Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 40, 143; Dundović J. Adresar 1908: 18.
  10. ↑ Imenik 1918: 10.
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 11,3 Ivo Banac, 1988, str. 409
  12. ↑ Dundović J. Adresar 1908: 44; Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 130; 1911: 124.
  13. ↑ Dundović J. Adresar 1908: 224; Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 145; 1911: 145; 1912: 141; 1913: 146.
  14. ↑ Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 226.
  15. ↑ Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 169.
  16. ↑ 16,0 16,1 Sandra Prlenda; The History of Social Work in Croatia, 1900- 1960; stranica 14,
  17. ↑ Dundović J. Adresar 1908: 67.
  18. ↑ Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1918: 169.
  19. ↑ „Zaklada predsjednika i osnivača "Prehrane" Šandora A. Alexandera”. Državni arhiv u Zagrebu. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-01. Pristupljeno 2014-02-16. 
  20. ↑ Viktor Anton Duišin; Heraldički zbornik, Zbornik plemstva u Hrvatskoj; Slavoniji, Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini; 1938 Zagreb; 12.
  21. ↑ Mogenblatt 44/1929, 347, zweite Ausgabe, 19.XII, str.2-3; Mogenblatt 44/1929, 349, zweite Ausgabe, 19.XII, str.1-2; Josip Kraus, Šandor Alexander wie er wirklich war, Mogenblatt 44/1929, 352, str.9-10; Novosti, 23/1929, 352, 19.XII., str.9; Hrvatski radiša, 1930, 1: 11-12; Jugoslavenski Lloyd, 1929, 292:1; Jutarnji list, 18/1929, 6422, 19.II., str.8-9; Trgovačke novine, 6/1929, 31:2; Privreda, 5/1930, 1:1-2; Privredna revija 6/1930, 1:5., itd.

Literatura uredi

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
  • Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9
  • Schwarz, Gavro (1939). Povijest Zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka, Zagreb: Gaj.
  • Banac, Ivo (1988). The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics. Ithaca, New York: Cornell University Press. ISBN 978-080-149-493-2. 
  • Domaš Nalbantić, Jasminka (1996). Obitelj, Zagreb: Kulturno društvo «Miroslav Šalom Freiberger» - Novi Liber. ISBN 953-6045-11-7
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Šandor_Aleksander&oldid=41752057