Otvori glavni meni
Đuro Basariček
Nema slobodne slike
Rođen/a 13. mart 1884. (1884-03-13)
Zagreb
Umro/la 20. jun 1928. (dob: 44)
Beograd
Uzrok smrti ubistvo
Etnicitet Hrvat
Državljanstvo Austro-Ugarska (do 1918)
Kraljevina SHS
Zanimanje političar, pravnik i aktivist
Politička partija HSS

Đuro Basariček (Zagreb, 13. ožujka 1884. — Beograd, 20. lipnja 1928.), hrvatski političar, pravnik i društveni aktivist. Član Hrvatske (pučke) seljačke stranke od njenog osnivanja 1904. Ubijen u atentatu u beogradskom parlamentu 1928. godine.

ŽivotopisUredi

Sin Stjepana Basaričeka (osnivača hrvatske školske pedagogije) i Amalije rođ. Pogačnik iz Đurđevca. Pučku školu, gimnaziju i studij prava završio je u Zagrebu gdje je doktorirao pravo 1907. Službovao kao sudac u Slavonskom Brodu i Zagrebu. Svoja gledišta prema socijalno ugroženima primjenjivao je u svojoj sudskoj praksi nastojeći pedagoški djelovati na prijestupnike, te izbjegavajući izricanje kazne. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, godine1916., pridijeljen kao tajnik Središnjem zemaljskom odboru za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika.

Godine 1917. osniva list Narodna zaštita po kojem se kasnije prozvao odbor, kojemu je bio tajnikom.

Basariček pokreće spašavanje gladne djece (više od 20 000), njihovim preseljavanjem iz istarskih i bosansko-hercegovačkih u plodnije krajeve, većinom u Slavoniju i Podravinu. Brinuo se i za djecu s poteškoćama u razvoju, te pokrenuo osnivanje posebnog doma na Goljaku. Pomagao je iseljenike i njihovu djecu, a zalagao se za pomoć izgladnjelima u Sovjetskoj Rusiji.

Godine 1919. Basariček započinje djelatnost u unutrašnjoj kolonizaciji Slavonije (naseljavanje kolonista iz pasivnih krajeva: Gorski kotar, Lika, Hrvatsko zagorje), u čemu je bio aktivan do smrti osnovavši više kolonističkih naseobina.

Osnivač je Seljačke sloge, seljačkih ženskih društava, Prosvjetnog saveza i Odbora za spas rođene grude.

Pisao je o problemima kriminaliteta omladine, o ženskom pitanju, socijalnim problemima hrvatskog sela itd. Najpoznatija djela su mu: O državi (1908.), Kako da se suzbije kriminalnost u nedoraslih. Prinos kriminalnoj pedagogiji (1916.), Kolo. Pjesmarica. Zbirka narodnih pjesama i poskočica, što se u kolu pjevaju (1916.), Konac jedne laži. Savremeno razmatranje o najvažnijem socijalno-gospodarskom pitanju Hrvatske (1924.). Potpisivao se pseudonimima Oruđ Kečirasab, Osip Pravedni i S. Sanjin Neždanov.

Basariček je od osnivanja Hrvatske pučke seljačke stranke surađivao sa Stjepanom Radićem, prihvativši njegovu mirotvornu i seljačku politiku. Uvjeren, kao i Radić, da treba njegovati sveslavenstvo, naučio je češki i ruski jezik. Djelovao je kao prvi tajnik Napredne omladine usko surađujući s Ivanom Lorkovićem i Peroslavom Ljubićem te mnogim kasnijim pristašama Hrvatsko-srpske koalicije sve dok mu Stjepan Radić nije ukazao na posebne interese hrvatskih seljaka.

Basariček je bio sklon ideji da se prilike na selu mogu poboljšati kroz predavanja i proučavanja. Još dok je službovao na kotarskom sudu u Brodu na Savi (današnji Slavonski Brod) obilazio je okolna sela predajući protiv alkoholizma, ali i prikupljajući seljačke narodne pjesme pod utjecajem Antuna Radića. Pod utjecajem Stjepana Radića smatrao je da seljake treba uputiti na kvalitetniji praktični rad na zemlji i domaćinstvu te je 1908. pokrenuo biblioteku Mala knjižnica u kojoj je objavio četrnaest svezaka. U prvoj polovici knjiga seljacima daje pravne savjete dok je drugu posvetio kulturološkom i političkom proučavanju seljaštva.

Uoči izbora 1908. objavio je brošuru O državi pokušavši poglavito seljaštvu na što jednostavniji način prikazati način djelovanja države. Zajedno s Rudolfom Hercegom osnovao je kulturno-prosvjetno društvo Radićeve seljačke stranke «Seljačku slogu» te je mnogo pisao u časopisu tog društva Seljačka prosvjeta. God. 1926. je zajedno sa Stjepanom Radićem odbornik "Seljačke sloge". Basariček je bio angažiran i na osnivanju Muzeja Hrvatske seljačke stranke u Seljačkom domu u Zagrebu (muzej je sa svim eksponatima izgorio dva dana nakon smrti Stjepana Radića).

Basariček se aktivno uključio u predizbornu kampanju seljačke stranke u vrijeme kada se Stjepan Radić nalazio u zatvoru te ga je mijenjao u komunikaciji s narodom.

Biran za zastupnika u Ustavotvornoj odnosno Narodnoj skupštini Kraljevine SHS 1920., 1923., 1925. i 1927. godine.

Zbog političkog rada Basariček je bio zatvaran i proganjan od vlasti. Posebno je važan njegov politički angažman uoči izbora 1927. kada se kandidirao u Somboru i Subotici. U Narodnoj skupštini je 1927. upozorio na "tamne sile" koje pripremaju diktaturu i "koje su jednaka opasnost za Hrvate kao i za srpstvo".

Ubijen u atentatu u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928., kada je radikalni zastupnik Puniša Račić pucao na zastupnike HSS-a.

LiteraturaUredi

Jedan od izvora: