Četka
Četka ili kist (od ruskog Кисть[1]) ili kefa (od turskog kefe[2]) je ručni alat sastavljen od prirodnih ili sintetičkih vlakana umetnutih u dršku, a koristi za čišćenje, poliranje, pisanje ili slikanje.[3]
Četka | |
---|---|
Slikarski kistovi | |
Historija
urediNešto nalik na kistove ljudi su koristili još od paleolita za slikanje po pećinama, što se i danas može vidjeti u španjolskoj Altamiri i francuskom Lascauxu. Egipćani su koristili kistove za oslikavanje svojih grobnica, dok su stari Kinezi koristili svoje kistove sa dugom dlakom za pisanje (slikanje) brojnih zamršenih logograma Kineskog pisma, što rade i danas.[3]
Vrsta materijala koji se koristi za izradu četaka i njihov dizajn zavise o namjeni. Tako su se svinjske čekinje dugo koristile za kistove i slikarske četke jer su ta vlakna vrlo fleksibilna i elastična i izvrsno drže boju. Svaka pojedinačna dlaka ima široku, čvrstu bazu i suženi vrh koji se račva na nekoliko finih niti. Dlake od drugih životinja kao što su; konji, goveda, vjeverice i jazavci, koriste se za izradu specifičnih vrsta četaka za kućanstvo i toalet.[3]
Za takve četke koriste se i razne vrste biljnih_vlakana, od kojih su najvažnija ona dobijena od vlakana brazilskih palmi - Leopoldinia piassaba i palmi -Borassus iz Afrike i Šri Lanke.[3]
Takva se biljna_vlakna namakanjem, tučenjem i sušenjem pretvaraju u materijal za četke. [[Pamuk|Pamučna vlakna se također koriste za izradu četaka. Obrađuju se octenom kiselinom nakon čega slijedi difuzija acetiliranog produkta u acetonu. Dobijena otopina se centrifugira i šprica kroz sićušne rupice uređaja poznatog kao predilica u kom se stvrdnu.[3]
Umjetna vlakna za četke najčešće se proizvode od najlona i polietilena, ali se koristi i vinil i čelične žice za određene primjene. Najlonska vlakna se ili stanjuju i cijepaju poput svinjskih čekinja za slikarske kistove ili se ostavljaju netaknuta za izradu četki za čišćenje, četki za kosu i četkica za zube. Polietilenska vlakna, koja su prilično kratka i slična panju, prikladna su za četkice za masažu.[3]
Dlake četke spajaju se na nosače i držala od drveta, plastike ili metala na nekoliko načina. Kistovi i četke za slikarstvo spajaju su u metalnu čašicu (kalup za željeni oblik kista), zatim se vlakna režu na željenu dužinu i prenose u metalnu cijev u koju se ulije cement ili otopina gume. Kad se ljepilo stvrde kist je pričvršćen na uložak. Brojne četke za kućanstvo i toalet proizvode se umetanjem pramenova vlakana u rupe izbušene na stražnjoj strani četke.[3]