Čerenkovljevo zračenje

Čerenkovljevo zračenje u nuklearnom reaktoru

Čerenkovljevo zračenje je elektromagnetsko zračenje koje nastaje kada nabijene čestice prolaze kroz dielektrični materijal brzinom većom nego što je brzina svjetlosti u tom materijalu. Jedan od primjera je karakteristična plavkasta svjetlost koja se primjećuje u nuklearnim reaktorima. Ovako nastala svjetlost naziva se Čerenkovljevim zračenjem prema ruskom fizičaru Pavelu Aleksejeviču Čerenkovu koji je prvi uočio ovaj učinak. Detaljniju analizu dali su Ilja Frank i Igor Jevgenjevič Tamm. Za ovo otkriće sva trojica dobili su Nobelovu nagradu za fiziku 1958. godine.

Uzrok Čerenkovljeva zračenjaUredi

 
Geometrija Čerenkovljeva zračenja

Svaki objekt koji se giba kroz medij brzinom većom nego što je brzina širenja valova u tom mediju, stvarat će val konusnog oblika oko sebe. Ova činjenica vrijedi za valove na vodi (nastajanje valne fronte kod broda ili glisera koji se giba brže od valova) i za valove zvuka (probijanje zvučnog zida).

Isti učinak vrijedi i za elektromagnetske valove, tj. svjetlost. Budući da je brzina svjetlosti u nekom mediju manja nego u vakuumu, moguće je u blok materijala usmjeriti snop čestica čija je brzina veća od brzine svjetlosti u tom mediju. Tada nastaje stožasti val svjetlosti, a vrh stošca nalazi se u izvoru zračenja čestica. Mjerenjem kuta ovog stošca moguće je odrediti brzinu čestica koje su izazvale ovo zračenje, što je jedna od metoda kojom se mjeri brzina čestica u fizici visokih energija.