Čehoslovačko–mađarska razmjena stanovništva

Čehoslovačko–mađarska razmjena stanovništva (češki Výměna obyvatelstva mezi Československem a Maďarskem, slovački Výmena obyvateľstva medzi Česko-Slovenskom a Maďarskom, mađarski Csehszlovák–magyar lakosságcsere) odigrala se nakon drugog svjetskog rata te je u njoj između 45.000[1] i 200.000[2] Mađara (ovisno o izvorima) preseljeno iz Čehoslovačke u Mađarsku, dok je između 73.000[3] do 200.000[2] Slovaka preseljeno iz Mađarske u Slovačku.

Razlog politike čehoslovačkih političara za uklanjanjem njemačke i mađarske manjine iz države bio je taj da su htjeli izbjeći ponavljanje velikonjemačkih i velikomađarskih težnji nakon rata, te su obje manjine smatrane "kolektivnim krivcima" na temelju zlodjela pojedinaca, poglavito Konrada Henleina te komadanja i aneksije Čehoslovačke od Trećeg Reicha i Mađarske putem Minhenskog sporazuma i Prve bečke nagrade.[4]

"Nakon ovoga rata neće biti manjinskih prava u duhu staroga sustava koji je počeo nakon prvog svjetskog rata. Nakon kažnjavanja svih prijestupnika koji su izvršili zločine, velika većina Nijemaca i Mađara mora napustiti Čehoslovačku. Ovo je naše čvrsto stajalište ... Naši ljudi ne mogu živjeti sa Nijemcima i Mađarima u našoj otadžbini."

Edvard Beneš[5]

"Manjine u Središnoj Evropi moraju biti likvidirane, jer su izvor nevolja i petokolonaša."

Josif Staljin, vladin sastanak 16. 4. 1946.[6]

Tijekom posljednjih godina rata, Edvard Beneš, koji je vodio čehoslovačke vlade u egzilu, je htio riješiti problem manjina Čehoslovačke putem razmjene stanovništva ili asimilacije manjina,[1] pošto ih je smatrao najvećom preprekom oblikovanjem historijske poslijeratne Čehoslovačke u nacionalnu državu.[7] Ideja da se Mađari u Slovačkoj moraju ukloniti je prevladavala u čehoslovačkoj narodnoj politici dugo vremena.[8]

Klement Gottwald, vođa Komunističke partije Čehoslovačke (KPČ), je uspostavio suparničku, prosovjetsku vladu u Moskvi, te se 1945. sastao se Benešom u Kosicama kako bi stvorili zajedničku vladu i "Kosicky vladny program" ("Košički narodni program") koji bi riješio navodni problem manjina u Čehoslovačkoj.[9] U tim uslovima je dizajnisan program – pod nadzorom Centralnog komiteta svesovjetske komunističke partije.[10]

Odlučeno je oduzeti državljanstvo i vlasništvo Mađarima i Nijemcima, zaplijeniti im imovinu i zemlju te zatvoriti manjinske škole za te narode.

"Što se tiče čehoslovačkih državljana njemačke i mađarske narodnosti, koji su bili građani prije 1938., njihovo će državljanstvo biti potvrđeno te eventualni povratak u republiku dozvoljen u sljedećim kategorijama: za antinaciste i antifašiste koji su se borili protiv Henleina i mađarskog iredentizma, koji su se borili za Čehoslovačku, i koji su nakon Minhenskog sporazuma bili proganjani zbog svoje vjernosti Čehoslovačkoj.... Čehoslovačko državljanstvo ostalih Nijemaca i Mađara biti će ukinuto."[11]

Slovaci iz Mađarske su uglavnom dobrovoljno otišli u Čehoslovačku, dok su Mađari većinom prisilno raseljeni iz Čehoslovačke te im je oduzeta imovina. Razmjena stanovništva dovršena je 1949.

Ovaj događaj je i danas predmet stanovnitih trzavica između moderne Slovačke i Mađarske. Uoči ulaska obje zemlje u EU 2002., Mađarska je zahtijevala opoziv Benešovih odredbi. Mađarski zastupnici slovačkog parlamenta su zatražili odštetu i simboličnu ispriku za žrtve progona. Slovačka vlada je 2007. usvojila rezoluciju kojom je Benešove odredbe nazvala "nepromjenjivima".[12]

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 Kaplan 1987, str. 29
  2. 2,0 2,1 Vijeće Europe 2007, str. 158
  3. Krejcí & Machonin 2016, str. 33
  4. Jablonicky 1965: str. 401
  5. Cas, Bratislava, vol. 2, no 19, May 12, 1945
  6. Kaplan 1987, str. 26
  7. Kamusella 2009: str. 774
  8. J. Rieber 2000: str. 84–85
  9. Kaplan 1987: str. 26
  10. J. Rieber 2000: str. 83
  11. Poglavlja VIII i IX "Statuta iz Košica" , Slovačka, 5. 4. 1945.
  12. Bernd 2009: str. 201

Knjige

uredi

Eksterni linkovi

uredi