Vjesnik (novine)
Vjesnik je bio hrvatski politički dnevni list, koji je izlazio Zagrebu. Uz njega je postojala i izdavačka kuća, sa nizom drugih izdanja, koja je u vrijeme socijalističke Jugoslavije imala je osobito velik značaj.
| Vjesnik | |
|---|---|
 | |
 Nekadašnje sjedište Vjesnika u Zagrebu | |
| Tip | dnevne novine |
| Format | cijeli format, berliner |
| Vlasnik | Komunistička partija Hrvatske (1940-1944) Hrvatska (1944 - 2012) |
| Izdavač | Vjesnik d.d. (1946–2008)[1] Narodne novine d.d. (2008–2010)[2] Tiskara Vjesnik (2010–2012)[2] |
| Osnivanje | 24. lipanj 1940 |
| Jezik | hrvatski |
| Zadnje izdanje | 20. travanj 2012[3] |
| Sjedište | Slavonska avenija 4, Zagreb, Croatia |
| ISSN | 0350-3305 |
| Službeni website | www.vjesnik.hr |
Prvi broj izašao je 24. lipnja 1940. godine, a list se zvao Politički vjesnik. Prilikom tiska je načinjena pravopisna greška, pa je pogrešno stajalo "vijesnik" umjesto "vjesnik". List je, u ilegali, pokrenuo Centralni komitet Komunističke partije Hrvatske. Početkom 1941. godine list dobiva naziv Vjesnik radnog naroda.
Početkom II. svjetskog rata izlazi kao mjesečnik, sada nazvan Vjesnik Hrvatske jedinstvene nacionalno-oslobodilačke fronte, preselivši u jesen 1941. na Kordun, pa 1942. u zaselak Tomići kraj Drežnice. Zanimljivo je da u zaglavlju lista od kolovoza 1941. stoji parola "Smrt fašizmu - sloboda narodu!" koju prihvaća cijeli oslobodilački pokret. Od 1943. tiska se na Kapeli, ponovno kao tjednik. Redakcija se, shodno tijeku rata, nastavlja seliti, a u siječnju 1945. stiže u Split.
Od 11. svibnja 1945., pod današnjim imenom, Vjesnik izlazi kao dnevnik. Tek se tada i službeno u impresumu navodi ime glavnog urednika; bio je to Šerif Šehović. Prve poratne godine Vjesnika protječu u službi novoj vlasti. Šezdesetih godina širi se dopisnička mreža, list se sadržajno osvježava, a naklada raste. Vjesnikova kuća tada izdaje časopise i revije, od kojih su najpoznatiji bili Vjesnik u srijedu (VUS) i Start. Pokreće se akcija "Plava vrpca Vjesnika", nagrada za pothvate spašavanja na moru.
Uoči "Hrvatskog proljeća", list dostiže nakladu od preko 100.000 primjeraka. Godine 1990. dolazi u interesnu sferu nove, HDZ-ove vlasti. Kraće vrijeme, 1992. godine, list nosi naziv Novi vjesnik.
Za Vjesnik je karakteristično da, za razliku od drugih vodećih dnevnih listova u post-komunističkom razdoblju, nije bio privatiziran, te da je sve vrijeme bio u državnom vlasništvu.
Posljednji tiskani broj izašao je 20. travnja 2012. Nakon toga do 26. travnja 2012 izlazi u elektronskom obliku (e-novine), a zatim samo kao internetski portal Vjesnik.hr. Portal je u lipnju 2012. prestao s radom.
Glavni urednici uredi
- Mladen Iveković (1940.)
- Josip Gjergja (1941.)
- Šime Balen (1943.)
- Šerif Šehović (1945.)
- Branko Priselac (1946.)
- Josip Kirigin (1946.)
- Branko Škrinjar (1947.-1948.)
- Zvane Črnja
- Franko Franulović
- Živko Vnuk (1950.)
- Frane Barbieri (1951.-1953.)
- Joško Palavršić (1953.-1955.)
- Božidar Novak (1955.-1963.)
- Milan Beslać (1963.-1966.)
- Mirko Peršen (1966.-1968.)
- Josip Vrhovec (1968.-1969.)
- Milovan Baletić (1970.-1971.)
- Drago Auguštin (1972.-1975.)
- Pero Pletikosa (1975.-1983.)
- Davor Šošić (1984.-1986.)
- Uroš Šoškić (1986.-1987.)
- Stevo Maoduš (1987.-1990.)
- Hidajet Biščević (1990.-1992.)
- Radovan Stipetić (1992.-1993.)
- Božidar Petrač (1993.)
- Krešimir Fijačko (1993.-1994.)
- Ante Ivković (1994.- 1996.)
- Nenad Ivanković (1996.-2000.)
- Igor Mandić (2000.)
- Zlatko Herljević (2000.- 2001.)
- Krešimir Fijačko (2001.- 2004.)
- Andrea Latinović (2004.- 2005.)
- Darko Đuretek (2005.- 2010.)
- Bruno Lopandić, (2010.- 2012.)
- Mirela Lilek, glavna urednica portala Vjesnik.hr, (2011.- )
Izvori uredi
- ↑ „Vjesnik d.d.”. Hrvatska enciklopedija (mrežno izd.). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2021. Pristupljeno 30. 1. 2023.
- ↑ 2,0 2,1 „Narodne novine više neće izdavati Vjesnik”. net.hr. 16. 6. 2010. Pristupljeno 30. 1. 2023.
- ↑ „Danas tiskan zadnji broj Vjesnika, od sutra samo na internetu”. Poltika Plus. 20. 4. 2012. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-29. Pristupljeno 18. VI 2012.