Vinorel je zahtjevna, rijetko korištena vodena slikarska tj. crtačka tehnika koja je možda najsličnija tzv. bajcu, te je, slično kao sepia i bajc, po konačnom rezultatu bliska tonskim akvarelu.

Spektar boja je ograničen tonovima vina: od svijetložutih od tamnocrvenih i ljubičastih, a obzirom da se u pravilu slika tonski, tj. bez kombiniranja različitih sorti tj. boja vina, ta je tehnika, po mišljenju jednog od ponajboljih poznavatelja vodenih tehnika na papiru, slikara Alfreda F. Krupe, bliža crtežu nego li klasičnom slikarstvu.

Osobitu zahtjevnost vinorel iskazuje u činjenici da se slika mijenja još tijekom samog procesa slikanja, prigodom kojeg se obično koriste različiti tonovi iste sorte vine, posvijetljeni razrjeđivanjem vodom, ili zatamnjeni kuhanjem tijekom kojeg voda isparava.

Na sličan način moguće je slikati i kavom i čajem, kao uostalom i tradicionalnim tehnikama: bajcem, sepiom i (laviranim) tušem.

Slika mijenja tonalitet i nakon što se osuši, poprimajući protokom vremena, u pravilu, smeđkast ton.

Obzirom da slika mijenja svoj izgled još tijekom slikanja, rezultat je, čak i znalcima, često nepredvidljiv i konačan rad često zahtijeva dorade koje su u vodenim slikarskim tehnikama na papiru u pravilu vrlo ograničene.

Stoga za je vinorel potrebna hrabrost, strpljenje i dosta živaca, a često i dosta raspoloživih akvarel-papira koji pomažu da se „zaborave“ pogrješke.

Literatura: uredi

Vanjske poveznice uredi

*Vinoreli iz Srbije