Via Francigena
Via Francigena (doslovno prevedeno Franački put) bio je antički hodočasnički put iz engleskog Canterburyja za Rim, koji je prolazio kroz Italiju, Švicarsku, Francusku i Englesku. Za putnike koji su išli na jug u Rim to je bila Via Romea, a za one koji bi se vraćali na sjever, to je bila Via Francigena.
Via Francigena i historija hodočašća u Rim uredi
Via Francigena je bio glavni srednjovijekovni hodočasnički put u Rim sa sjeverozapada Evrope. Francigenom se čak i danas koriste hodočasnici, ali u daleko manjem broju nego puno popularnijem Putu sv. Jakova (Camino de Santiago). Taj intinerer je prvi put zabilježen pod imenom Langobardski put, a kasnije Franačka ruta ili Franački put u knjizi Itinerarium sancti Willibaldi (Putovanje sv. Vilibalda) iz 725., u kojoj se opisuje putovanje Vilibalda, biskupa iz Eichstätta u Bavarskoj u Rim. Pod imenom Via Francigena prvi put se spominje u Actum Clusio, pergamentu iz 876. iz samostana San Salvatore u Monte Amiata (Toskana). [1] Pri kraju 10. vijeka nadbiskup Canterburyja Sigeric (990. – 994.), koji se i sam koristio Francigenom i opisao ga uspio je nagovoriti papu da posveti taj put.[2]
Via Francigena nije bio jedan put, kao što su to bile rimske ceste, popločene kamenim blokovima sa usputnim konačištima za promjenu konja i odmor putnika. Umjesto toga, Via Francigena sastojala se nekoliko mogućih ruta koje su se mjenjale tokom vjekova u skladu sa trgovačkom i hodočasničkom aktivnošću, ali i u skladu sa godišnjim dobom, političkom situacijom, i popularnosti usputnih svetišta. Hodočasnici su koristiti tri-četiri prijelaza preko Alpa i Apenina. U svoje vrijeme Langobardi su financirali održavanje i obranu dijela Via Francigene kroz svoje teritorije, kao trgovački put za sjever iz Rima, kojim se moglo izbjeći neprijateljske gradove koje su držali Bizantinci, poput Firence. Za razliku od rimskih puteva, Via Francigena nije povezavala gradove, već više samostane u koji su se hodočasnici mogli smjestiti.
Via Francigena danas uredi
Savjet Evrope je 1994. godine proglasio Via Francigenu Evropskim putem kulture. Skupina od 27 biciklista, u kojoj je bilo i nekoliko članova gradskog savjeta Canterburyja je 11. augusta 2007. krenula iz Canterburyjske katedrale Francigenom do Rima, za što im je trebalo u 16 dana.
U novembru 2009. je talijanska vlada pokrenula projekt obnove talijanskog djela Francigene, cilj plana je da se obnovi cijela ruta "ali ne samo zbog duhovnih i vjerskih razloga nego i zbog zaštite okoliša, arhitekture, kulture, historije, vina, gastronomije i sporta." Taj projekt podržava i Regija Toskana, kroz koju prolazi 400 km Francigene.
Via Francigena imala je načelno 80 međustanica, tako da su hodočasnici pješačili po 20 km dnevno, da prođu oko 1700 km do Rima.
Povezano uredi
Bilješke uredi
- ↑ „Via Francigena: history (PDF)”. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-19. Pristupljeno 2011-07-06.
- ↑ Hindley, Geoffrey A Brief History of the Anglo-Saxons: The beginnings of the English nation (New York: Carroll & Graf) 2006:294-295.
Vanjske veze uredi
- Canterbury City Council local info on the route through the UK Arhivirano 2009-02-14 na Wayback Machine-u (en)
- Via Francigena - Itinerario pedonale Arhivirano 2011-07-22 na Wayback Machine-u (it)
- La Via Francigena Arhivirano 2005-11-07 na Wayback Machine-u (en) (it)
- The Magazine of the Great Cultural Route of Europe Arhivirano 2009-06-04 na Wayback Machine-u (en) (it)
- Via Francigena in Tuscany (en)
- Association Internationale Via Francigena