Univerzitet u Glasgowu

Univerzitet u Glasgowu (engl. University of Glasgow; gelski: Oilthigh Ghlaschu; lat. Universitas Glasguensis) je četvrti najstariji univerzitet u engleskom govornom području. Univerzitet se nalazi u Glasgowu, Škotskoj, osnovan je 1451. godine, a danas je jedan od 19 univerziteta u Ujedinjenom Kraljevstvu koji se nalaze na listi 100 najboljih svjestkih univerziteta[3][4]. Dio je prestižnih grupa Universitas 21 i Russellova grupa.

Univerzitet u Glasgowu
University of Glasgow
Oilthigh Ghlaschu
lat. Universitas Glasguensis
Logo univerziteta
Centralna zgrada univerziteta
Historija
MotoVia, Veritas, Vita
Moto (sh.)"Put, istina, život"
Osnivanje1451. godine
Generalno
Vrstajavni univerzitet
Budžetski izdatak£ 164.3 miliona (31. jul 2015) [1]
Administracija
UpravnikAnton Muscatelli
KancelarSir Kenneth Calman
RektorEdward Snowden
Akademsko osoblje2,942[2]
Admin. osoblje4,003[2]
Studenti
Broj studenata
  – dodiplomci
  – diplomci
27,220 (2015/16)
19,230 (2015/16)
7,990 (2015/16)
Boje
         
UdruženjaRussellova grupa, AuC
Lokacija
Sjedište
  – grad
  – savezna država
  – država

Glasgow
 Škotska
 Ujedinjeno Kraljevstvo
Službene stranice
www.gla.ac.uk

Kao i većina univerziteta u predmodernoj eri i Univerzitet u Glasgowu je u početku obrazovao primarno studente iz bogatih porodica, ali je u XIX vijeku postao britanski pionir u omogućavanju studija za studente iz rastuće urbane i srednje klase pružajući im obrazovanje za različite profesije kao što su pravo, medicina, javne službe i crkvene službe. Manji ali rastući broj studenata dobio je priliku da se obrazuje u naučno-istrživačkim i inženjerskim poljima.

Bivši studenti ili profesori Univerziteta u Glasgowu uključuju dobitnike Nobelove nagrade Dereka Bartona (kemija), Jamesa Blacka (medicina), Johna Boyda Orra, 1st Barona Boyd-Orra (mir), Williama Ramsaya (kemija), Fredericka Soddyja (kemija), Alexandera R. Todda (kemija), kao i pojedince kao što su James Watt, Adam Smith, William Thomson, 1. baron Kelvin, James George Frazer, David Livingstone, John Buchan, A. J. Cronin, Janice Galloway, Alasdair Gray, James Kelman, Tobias Smollett, Gerard Butler, Liam Fox, Nicola Sturgeon, Joseph Black, John Logie Baird i mnogi drugi.

Istorija uredi

Univerzitet u Glasgowu utemeljen je na osnovu papinske bule koju j izdao Nikola V. prema prijedlogu Jamesa II. od Škotske, dajući time pravo biskupu Williamu Turnbullu, bivšem studentu Univerziteta u St Andrewsu, da uz gradsku katedralu pokrene univerzitet. Univerzitet u Glasgowu drugi je najstariji univerzitet u Škotskoj nakon Univerziteta u St Andrewsu i četvrti najstariji na engleskom govornom području. Univerziteti u Glasgowu, St Andrewsu i Aberdeenu originalno su osnovani od strane crkve dok je Univerzitet u Edinburghu od svojih početaka bio svjetovna institucija. Kao jedan od drevnih britanskih univerziteta, Glasgow je jedan od svega osam institucija koje i u nekoliko preddiplomskih studija dodjeljuju magisterijska zvanja.

 
Univerzitet u Glasgowu oko 1650. godine.

Originalna papinska bula izgubljena je sredinom XVI. vijeka, a 1560. za vrijeme političkih previranja izazvanih škotskom reformacijom rimokatolički nadbiskup i saveznik škotske kraljice Mary, James Beaton napustio je grad i pobjegao u Francusku. On je sa sobom ponio mnoge od dragocjenosti i dokumenata iz katdrale kako bi ih sačuvao, uključujući i bulu univerziteta. Direktor univerziteta Dr James Fall izjavio je da je u toku posjete Parizu 28. avgusta 1690. godine imao priliku da vidi univerzitetsku bulu kao i mnoge povelje dodijeljene univerzitetu od škotskih monarha od Jamesa II od Škotske do kraljice Mary. Univerzitet je zatražio povratak dokumenata 1738. godine, ali je od istoričara i direktora tadašnjeg Škotskog koledža u Parizu Thomasa Innesa dobio odgovor da se dokumenti ne mogu pronaći. Ukoliko bula i nije bila uništena ili nestala u tom razdoblju, razdoblje Francuske revolucije dodatno je umanjilo šanse za njezin naknadni pronalazak zbog seljenja Škotskog koledža u Parizu u tom razdoblju. Papinska bula i dalje se smatra temeljnim dokumentom na osnovu kojega univerzitet izdaje diplome.

Prva predavanja na Univerzitetu u Glasgowu održavala su se u okviru gradske katedrale, da bi potom bila preseljena u poznatu gradsku ulicu Rottenrow. 1563. godine univerzitet je stekao zemljište od 5.3 hektara koje je prije toga pripadalo Dominikancima.

1973. godine Delphine Parrott je postala prva profesorica na univerzitetu na studiju imunologije.

U oktobru 2014. univerzitetski sud donio je odluku o otklanjanju zavisnosti univerziteta o fosilnim gorivima kao prva takva institucija u Evropi.

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. „Financial Statements for the Year to 31 July 2015” (PDF). University of Glasgow. 5 February 2015. str. 5. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 15 December 2015. 
  2. 2,0 2,1 „Annual review 2013–14: Staff numbers”. University of Glasgow. 30 June 2015. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-01. Pristupljeno 14 July 2015. 
  3. http://www.topuniversities.com/university-rankings/world-university-rankings/2011?page=1
  4. http://www.educationuk.org/pls/hot_bc/bc_profile.page_pls_profile_details?a=92&z=3741&p_lang=31