Wikipedija

Umar ibn Hafsun

`Umar ibn Hafsun ibn Ja'far ibn Salim (arapski: عمر بن حَفْصُون بن جعفر بن سالم‎; cca. 850 – 917), u španskim historijskim knjigama poznat kao Omar ben Hafsun, bio je iberijski ustanički vođa koji je vodio borbu protiv omejadskih vladara muslimanske Španije, te se tokom nje preobratio sa islama na kršćanstvo.

Ostaci crkve u Bobastru

Umarovo porijeklo je predmet kontradiktornih tvrdnji među ranim historičarima. Njegov suvremenik, pjesnik Ibn Abd Rabbih (860-940) je za njega koristio izraz Sawada, rezerviran za potomke crnih Afrikanaca. Historičar Ibn Hayyan je vijek kasnije naveo detaljni rodoslov koji se proteže generacijama kasnije, još u vizigotsko doba; njega su citirali kasniji muslimanski historičari, uključujući Ibn Halduna. Iako kasniji španski historičari smatraju da mu je porijeklo bilo "pogansko" i "beznačajno" [1] porodica mu je očigledno bila imućna, odnosno posjedovala značajne zemlje oko područja današnje Malage.

Historijski izvori navode da je Umar u mladosti bio poznat po razuzdanom životu i nasilnom temperamentu, te je 879. ubio čovjeka. Poslije se priključio bandi razbojnika, ali je uhvaćen od strane lokalnog guvernera (valija) Malage koji ga je, ne znajući za optužbe za ubistvo, kaznio globom. Ibn Hafsun se pred novim optužbama sklonio u Afriku gdje je neko vrijeme radio kao krojački šegrt.[2]

Ubrzo nakon toga se vratio u Andaluziju, gdje se ponovno priključio "odmetnicima" - koji su u stvari bili pobunjenici protiv omejadske vlasti - te s vremenom postao njihov vođa.[3] Za sjedište je odabrao ruševine starog zamka Bobastro (arapski: بُبَشْتَر).[4] Tamo je obnovio zamak i dao utvrditi obližnji grad Ardales. Na svoju je stranu privukao veliki dio lokalnog stabnovništva - i muslimanskih muvalada i kršćanskih Mozarapa - koristeći njihovo nezadovoljstvo visokim porezima.[5] Zahvaljujući tome je proširio teritorij na zemlje i zamkove ne samo u Malagi, nego u dijelovima provincija Cádiz, Granada (tadašnja Elvira), Jaén i Seville. Do 883. je postao vođa svih ustanika u južnim i zapadnim provincijama Emirata. Prema nekim izvorima, godinu dana ranije - 882. godine - porazio je emira u bitci u kojoj je poginuo njegov saveznik García Íñiguez od Pamplone. Oko 885. je, radi bolje kontrole nad svom teritorijom, sjedište premjestio u grad Poley, danas poznat kao Aguilar de la Frontera.

Godine 891. ga je u bitci kod Poleya porazio emir Abdallah ibn Muhammad, prisilivši ga da se vrati u Bobastro. Godine 898. je sklopio savez sa klanom Banu Kasi, ali je savezničku vojsku pod Lubb ibn Muhammadom u pohodu na jug zaustavila smrt Lubbovog oca, prisilivši ga da se vrati u Zaragozu. Godine 899. se Ibn Hafsun preobratio sa islama na kršćanstvo, krstivši se pod imenom. Njegovi motivi se obično tumače kao politički oportunizam,[6] odnosno pokušaj da stekne podršku od kralja Alfonsa III od Leona, koji ju je prethodno odbio dati usprkos posredovanja Ibn Marwana. Njegovo preobraćenje je, prema mišljenju historičara, predstavljalo veliku političku pogrešku; iako je stekao značajnu podršku među Mozarapima, izgubio je najveći dio muvaladskih sljedbenika. U Bobastrou je pak sagradio Iglesia Mozarabe (Mozarapsku crkvu).

Ibn Hafsun je usprkos toga ostao ozbiljnom prijetnjom vlastodršcima u Kordobi. Godine 910. je ponudio vazalstvo fatimidskim vladarima Sjeverne Afrike.[7] Kada je Abd-ar-Rahman III postao novi emir Kordobe 912. otpočeo je kampanju tokom koje je svakom proljeća, koristeći najamnike, napadao Ibn Hafsunove teritorije. Godine 913. je pala Sevilla, a do 914. čak i 70 od Hafsunovih zamaka. Zbog svega toga je 916. godine, u okolnostima koji su historičarima opskurne, sklopio savez sa emirom te mu pomogao u pohodu na sjeverna kršćanska kraljevstva, a neko vrijeme je čak i plaćao vazalski danak Omejadima.

Ibn Hafsun je umro 917. te je sahranjen u Iglesia Mozarabe. Ubrzo nakon toga je njegov savez umro; njegovi sinovi Ja'far, 'Abd-ar-Rahman i Hafs su neko vrijeme nastavili borbu protiv Omejada, ali se koalicija očevih pristaša raspala, te su sva trojica podlegla 'Abd-ar-Rahmanu III Hafs, posljednji među njima, je predoa Bobastro 928. i poslije se u redovima omejadske vojske borio u Galiciji.Nakon pada Bobastroa, posmrtni ostaci Ibn Hafsuna i njegovih sinova su ekshumirani i posthumno razapeti ispred Velike džamije u Kordobi.[8]

Izvori uredi

  1. ↑ Un hombre de orígen pagano, de oscura y desconocida prosapia, llamado Omar ben Hafs, José Antonio Conde, Historia de la dominación de los Arabes en España, Madrid: Garcia, 1820, p. 295
  2. ↑ Chejne, Anwar G., Muslim Spain, Its History and Culture, University of Minnesota Press, Minneapolis, 1974, p. 24
  3. ↑ Neki izvori sugeriraju da mu je u tome pomogao stric Mohadir. "Omar Ben Hafsun" Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u
  4. ↑ Točna lokacija zamka Bobastro je predmet spora među arheolozima, ali je naizgledniji kandidat Las Mesas de Villaverde u gorju Sierra de la Pizarra kraj Ronde u sjevernom dijelu provincije Malaga (Ann Christys, Christians in al-Andalus, p. 103).
  5. ↑ Ye'or, Bat; Kochan, Miriam and Littman, David (2002) Islam and Dhimmitude: Where Civilizations Collide Fairleigh Dickinson University Press, Madison, NJ, p. 63 ISBN 0-8386-3942-9
  6. ↑ Lévi-Provençal, Histoire de l'Espagne Musulmane, Paris, 1950, vol. 1, p. 377, govori o "nestabilnosti karaktera i oportunističkim tendencijama", dok Wasserstein, p. 293, sugerira "zbrzani oportunizam ako ne i nestabilnost".
  7. ↑ Wasserstein, p. 293
  8. ↑ John Noble, Andalucía, Lonely Planet, 2007, ISBN 1-74059-973-X, Google Print, pp. 288.

Literatura uredi

  • Acién Almansa, Manuel Pedro- (1994) Málaga Musulmana (siglos VIII-XIII). Historia de Málaga. Ed. Diario Sur. Málaga.
  • Barthel, Günter and Kristina Stock (eds.) (1994) Lexikon Arabische Welt, Dr. Ludwig Reichert Verlag, Wiesbaden. ISBN 3-88226-783-6
  • Christys, Ann (2002) Christians in Al-Andalus: Culture and civilization in the Middle East (711-1000), Routledge, 2002, ISBN 0-7007-1564-9, Google Print
  • De la Cierva, Ricardo (1979) Historia de España, Vol. III. Ed. Planeta.
  • Glick, Thomas F. (eds.) (2005) Islamic and Christian Spain in the Early Middle Ages, Brill. ISBN 90-04-14771-3
  • Hottinger, Arnold (1995) Die Mauren, Arabische Kultur in Spanien, Wilhelm Fink Verlag.ISBN 3-7705-3075-6
  • Houtsma, M. Th. et al. (eds.) (1913–1936) Encyclopaedia of Islam: dictionary of the geography, ethnography and biography of the Muhammadan peoples (1st ed. in 4 vol.) E. J. Brill, London. "'OMAR b. ḤAFṢŪN", p. 981-2; reprinted in facsimile edition as E.J. Brill's first encyclopaedia of Islam, 1913-1936 in 1987
  • Marín-Guzmán, Roberto (1994) "Rebellions and Political Fragmentation of al-Andalus: A Study of the Revolt of 'Umar Ibn Hafsun in the Period of the Amir 'Abd Allah (888–912)" Islamic Studies 33(4): pp. 419–473
  • Marín-Guzmán, Roberto (1995) "The Causes of the Revolt of Umar ibn Hafsun in Al- Andalus 880-928: A study in medieval Islamic social history" Arabica 17(2): pp. 180–221
  • Marín-Guzmán, Roberto (2006) "Political Turmoil in al-Andalus in the Time of the Amir 'Abd Allah (888-912): Study of the revolt of Daysum Ibn Ishaq, lord of Murcia and Lorca and the role of 'Umar Ibn Hafsun" The Muslim world 96(1): pp. 145–174
  • Menéndez Pidal, Ramón (1984) España Musulmana: 004 (711-1031 : La Conquista, El Emirato, El Califato). Lectorum Pubns Inc. ISBN 84-239-4806-4
  • Regla, J. (1969) Historia de España Ilustrada. Ed. Ramón Sopena. Barcelona.
  • Ronart, Stephan and Nandy Ronart (eds.) (1972) Lexikon der Arabischen Welt. Ein historisch-politisches Nachschlagewerk, Artemis Verlag
  • Ryan-Ranson, Helen (1993) Imagination, Emblems and Expressions, Popular Press, ISBN 0-87972-581-8, M1 Google Print
  • Wasserstein, David J. "Inventing tradition and constructing identity: The genealogy of Umar ibn Hafsün between Christianity and Islam", Al Qantara, vol. 23 (2002), pp. 269–297. ISSN 0211-3589

Eksterni linkovi uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Umar_ibn_Hafsun&oldid=41366587