U Stambolu na Bosforu

U Stambolu na Bosforu je narodna pjesma sevdalinka iz Bosne za koju se ne zna period u kojemu je nastala. Kao i mnoge druge narodne pjesme, i ova je izvođena u više verzija. Jedna je od narodnih pjesama na Balkanu u kojoj se pjeva i o gradu Istanbulu. U njoj se kombiniraju orijentalistički istočni turski motivi i melodija sa tekstom na slavenskom jeziku. Pjesmu su izvodili Ibrica Jusić, Lepa Brena i drugi. Izvođena je i od strane pojedinaca i muzičkih grupa izvan regiona u kojemu se govori srpskohrvatski jezik uključujući i između ostalih i interpretaciju Orkestra “Sazgen Sazy” iz Kazahstana. Pjesma opisuje i tragičnu silinu ženske ljubavi prema muškarcu u kojoj pašinica umire nakon saznanja da je i paša umro. Po završetku Prvog svjetskog rata i osnivanju Kraljevine Jugoslavije na pjesmu se znalo gledati i sa političkim podozrenjem u kontekstu nedavnog završetka Balkanskih ratova i oslobođenja Sandžaka, Kosova i Makedonije iz sastava Osmanskog Carstva.

Slika džamije Dolmabahçe na Bosporu, Aleksej Bogoljubov 1850-e

Melodija i tekst pjesme

Tekst

U Stambolu na Bosforu

U Stambolu na Bosforu bolan paša leži duša mu je na izmaku crnoj zemlji teži Molitva je njemu sveta dok mujezin s minareta uči na sav glas La ilaha illAllah, selam alejkum Kad ste vjerno sluge moje služile moj harem neka svaki od vas uzme jednu ženu barem Iz oka mu suza kanu pa na minder mrtav panu stari musliman La ilaha illAllah, selam alejkum Kad je čula pašinica za tu tužnu vijest da je paša preselio na ahiret svijet iz oka joj suza kanu pa na minder mrtva panu ljubav pašina La ilaha illAllah, selam alejkum