Oguzi
Oguzi (Oğuz, tur. Oğuzlar, kaz. Оғыздар) su bili konfederacija plemena srednjoazijskih Turkijaca, njihov jezik je pripadao jugozapadnoj skupini turkijskih jezika.
Povijest uredi
Na staro–turkijskom se spominju kao ٱغُز (Oγuz), dok u osmansko–turskim tekstovima kao اوغوز (Oġuz). Bizantinski autori ih zovu «Uzi» (grč. Οὐ̑ζοι, Ouzoi). No, Oguz je opća turkijska imenica za «pleme». Bili su konjanički nomadi iz Mongolije. U drugoj polovici 8. vijeka, Oguzi su se sukobili sa jednim ogrankom Karluka, drugog turkijskog plemena, sa Ujgurima, za kontrolu nad regijom Žetisu[α 1]. Oguzi su, poraženi, krenuli prema Kaspijskom moru, dok su se Ujguri okrenuli prema istoku, uspostavljajući odnose sa Kinezima.
Oguzi su prošli u 9. stoljeću kroz sibirske stepe sve dok nisu stigli u Transoksijanu, zapadni dio Turkestana, gdje su zauzeli mjesto Pecenega i Kangarlija nastanjenih u blizini rijeke Ural prisiljavajući ih da odsele na sjever Crnog mora ili da im se pridruže. U 10. vijeku Oguzi su nastanjeni u današnjem Kazahstanu, gdje osnivaju državu kojom je vladao jagbu, s glavnim gradom Jangikentom, a odatle su prodrli i u južnu Rusiju i prabugarske zemlje na Volgi. Oko 10. stoljeća islamski izvori ih naziju «muslimanski Turkmeni»[α 2], za razliku od Turkijaca tengriških ili Turkijaca budista. Al–Masudi[α 3] ukratko opisuje Oguze iz Jangikenta tako da su se «razlikovali od ostalih Turkijaca po svojom hrabrošću, po kosim očima i sa malenošću rasta». U to vrijeme je klan konfederacije, sljedbenici vođe Seldžuka (Seldžuci), preselio u Horasan i prešao na islam, a zatim je osvojio Perziju u 11. stoljeću i tamo osnovao seldžučko carstvo.