Wikipedija

Tomislav II

Tomislav II. (pravim imenom Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe di Torino) (Torino, 9. 3. 1900. – Buenos Aires, 29. 1. 1948.), kralj Hrvatske, princ Bosne i Hercegovine, vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina, vojvoda od Spoleta i od Aoste (od 1942.), princ od Cisterna i od Belriguarda, markiz od Voghera i grof od Pondera, rođenjem princ kraljevske kuće Savoja od Italije.

Tomislav II.
Tomislav II
Mandat
18. svibnja 1941. – 12. listopada 1943.
Prethodnik stvorena država (nitko)
Nasljednik Ante Pavelić (kao poglavnik)
Rođenje 9. ožujka 1900.
Torino, Kraljevina Italija
Smrt 29. siječnja 1948.
Buenos Aires, Argentina
Vjera katolik

Kao kralj Hrvatske nosio je ime Tomislav II. 1941 - 1943 i vojvoda od Aoste nakon 1942. godine.

Rani život uredi

Aimone, princ od Savoje i vojvoda od Spoleta (nakon smrti starijeg brata Amadea, od 1942. vojvoda od Aoste), rodio se 09.03. 1900. godine u Torinu. Roditelji su mu bili vojvoda Emanuele Filiberto od Aoste, sin španjolskog kralja Amadea I., i princeza Helene od Orleansa. Kao član sporedne grane talijanske kraljevske obitelji s malim izgledima za nasljeđivanje prijestolja, Aimone od Spoleta se posvetio vojnoj karijeri i postao mornarički časnik. 1939. godine se oženio s Irenom, kćerkom grčkog kralja Konstantina I. U braku su dobili sina Amadea 1943. godine, koji će automatizmom biti prijestolonasljednik hrvatske krune manje od mjesec dana. Da bi se ojačalo pravo nove dinastije na hrvatsko prijestolje, jedno od djetetovih (Amedeo Umberto Constantino Giorgio Paolo Elena Maria Fiorenzo Zvonimir) krsnih imena bilo je Zvonimir.

Kralj Hrvatske uredi

18.05. 1941. Tomislav II. postaje službeno kralj Hrvatske, na ceremoniji u Kvirilijanskoj palači, gdje je Ante Pavelić s nekoliko hrvatskih izaslanika tražio od talijanskoga kralja Viktora Emanuela III. da Amiona od Savoye imenuje hrvatskim kraljem. Amione je kraljem imenovan od svoga rođaka, Viktora Emanuela III.[1] Pri primanju Zvonimirove krune uzeo je ime Tomislav II., kao spomen na prvoga hrvatskog kralja Tomislava.[2]

Krunidba je predviđena u Tomislavgradu, ali je Aimone odbio otići u Hrvatsku zbog krize oko "Dalmatinskoga pitanja" (Rimski ugovori). Tomislav II. osjećao je da Dalmacija nikada ne može biti talijanska zemlja i da su Rimski ugovori neprijatelj hrvatsko-talijanskom izmirenju.[3] Jedan od drugih razloga zašto nije došao u Hrvatsku bio je zbog sigurnosti.[4] Nikada nije ima stvarnu vlast za vladavile ustaške Vlade, koja je njegovu titulu kralja pretvorila u samo neznatan simbol nekadašnje slavne hrvatske kraljevine. U duhu toga, vraćeni su i neki plemićki naslovi.[5]

Nakon raspuštanja Mussolinija na 25.07. 1943., uskoro je i Tomislav II. abdicirao, po naredbi Viktora Emanuela III. Nakon talijanske kapitulacije 08.09. službeno je sišao s položaja kralja 12.10. 1943. Njegov pravni nasljednik na poziciju kralja bio je njegov sin Zvonimir.[2][6] Njegova puna titula kao kralja bila je "Kralj Hrvatske, Princ Bosne i Hercegovine, Vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina, Vojvoda Aoste (od 1942.).

Nakon abdikacije uredi

Vojvoda od Aoste se bježeći pred njemačkom vojskom, zajedno s kraljem Viktorom Emanuelom III. sklonio na jug Italije. Pritom je napustio ženu i sina, koji su pali u njemačko zarobljeništvo, te bili zatočeni u Austriji do kraja rata. Nakon što je na referendumu 1946. godine ukinuta monarhija u Italiji, svi muški članovi obitelji Savoja morali su napustiti zemlju. Vojvoda je emigrirao u Argentinu, gdje je nedugo zatim i umro u prvom mjesecu 1948. godine.

Izvori uredi

  1. ↑ Packard, Reynolds (2005). Balcony Empire: Fascist Italy at War. Kessinger Publishing. str. 190. ISBN 1417985283. 
  2. ↑ 2,0 2,1 Worldstatesmen
  3. ↑ Rodogno, Davide (2006). Fascism's European Empire: Italian Occupation During the Second World War. Cambridge University Press. str. 95. ISBN 0521845157. 
  4. ↑ Tomasevich, Jozo (2001). War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. Stanford University Press. str. 138. ISBN 0804736154. 
  5. ↑ Balkan royalty
  6. ↑ „Royal House of Italy”. European royal houses. 

Literatura uredi

  • Kisić-Kolanović, Nada : NDH i Italija, Zagreb : Naklada Ljevak, 2001.
  • Matković, Hrvoje, Designirani hrvatski kralj Tomislav II., vojvoda od Spoleta: povijest hrvatsko-talijanskih odnosa u prvoj polovici XX. stoljeća, Naklada Pavičić, Zagreb 2007. ISBN 978-953-6308-73-6
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Tomislav_II&oldid=41542319