Taiz ili Taizz (arapski: تعز) je grad na jemenskoj visoravni, treći grad po veličini sa 466,968 stanovnika[1] udaljen oko sat vremena vožnje od čuvene luke Moka na obalama Crvenog mora. Taiz je bio jedan od glavnih gradova Sjevernog Jemena.

Taiz
تعز
Pogled na Taiz
Pogled na Taiz
Pogled na Taiz
Koordinate: 13°34′N 44°02′E / 13.567°N 44.033°E / 13.567; 44.033
Država  Jemen
Stanovništvo (2004)
 - Grad 466.968[1]
Karta
Taiz na mapi Jemena
Taiz
Taiz

Taiz je administrativni centar istoimene Muhafaze - Taiz koja ima 2.402.569 stanovnika. Grad leži na oko 1400 metara nadmorske visine, u podnožju planine Jabal al-Saber (Planina Sabir) visoke 3. 006 m.[2]

Taiz je grad sa puno parkova (za jemenske uvjete), i lijepih starih mahala, sa kućama koje su obično građene od smeđe cigle, i džamijama koje su obično od bijele cigle. Najpoznatije gradske džamije su; Ashrafija (13. st.), Muktabija i Mudhafar. Nad cijelim gradom dominira Stara citadela s imamovom palačom koja leži na brdu visokom 450 m. koje dominira nad Taizom.

U gradu djeluje muslimanska medresa koja danas ima status univerziteta.

Historija uredi

Grad se prvi put spominje u pisanim izvorima u 12. st., za vrijeme egipatskog sultana Turan Šaha, brata Saladina, koji je zavladao Jemenom, i osnovao Dinastiju Ajubida, koja je vladala Sjevernim Jemenom. Njegova prva prijestolnica bila je Zabid, nakon tog ju je preselio u viši i ugodniji Taiz 1173 godine.[2] Ajubidski vladar Taktakin obnovio je gradske zidine. Ajubide su naslijedili Rasulidi (1229 -1454) i za njihove vladavine Taiz je ostao prijestolnica, nakon njih su vladali Tahiridi (1454-1516), oni su oko 1500. premjestili prijedstolnicu u Sanu. Slavni arapski putopisac Ibn Batuta, posjetio je grad Taiz u 14. st., te ga opisao kao jedan od najljepših gradova u Jemenu.[2]

 
Park Kairo u imamovoj rezidenciji

Taiz su 1546 godine osvojili Turci i vladali su njime uz manje prekide sve do 1918. Drugi kralj Mutaveklijskog kraljevstva Jemen imam Ahmed ibn Jahja premjestio je svoju rezidenciju u Taiz 1948 godine, tako je on uz Sanu, bio ponovno glavni grad Sjevernog Jemena. Još i tad je Taiz je imao izgled srednjovjekovnog grada, jer je izgradnja bila ograničena na prostor unutar gradskih zidina, tek od tad je imam ibn Jahja dopustio izgradnju kuća izvan gradskih bedema, i Taiz se počeo širiti u okolicu. Taiz je bio poznat po svom velikom - Židovskom šarabu, kvartu u kojem su rođeni mnogi poznati kabalistički svećenici, koji je egzistirao od 130 do 1940e godine, kad su se preostali Židovi iselili u Izrael.

 
Citadela Kairo nad gradom

Važnije godine uredi

Privreda uredi

 
Suk u Taizu

Taiz i njegova okolica na visoravni, za razliku od niskog primorja - Tihame ima dosta kiše, tako da se njegova privreda uglavnom bazira na poljoprivredi. Taiz je poznat po uzgoju; odlične kave, i opojnog etipskog čaja - kat, voća i povrća. U samom gradu Taizu razvijeni su tradicijski zanati; tkaonice i predionice pamuka, štavionice i kožarske radnje i izrada nakita. Sir iz Taiza je vrlo cijenjen i poznat po cijelom Jemenu. Suvremeni Taiz je jedno od najvažnijih industrijskih središta Jemena sa tvornicom aluminija, keksa i bezalkoholnih pića.[3]

Taiz je cestovna raskrsnica Sjevernog Jemena, tako da je dobro prometno povezan sa svim većim gradovima u Jemenu. Grad ima međunarodni aerodrom - Ta'izz International Airport.

Klima uredi

Vrijeme u Taizu je ugodno lijepo tijekom cijele godine. Prosječna dnevna temperatura tokom oktobra je 32 °C. Prosječna godišnja količina oborina dosiže do 760 mm, što je u usporedbi sa jemenskim primorjem pravo bogatstvo.

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi