Svrabež, svrbež, (lat. pruritus), je subjektivna patološka pojava na koži i sluzokoži koja prati neke kožne i druge bolesti, a manifestuje se neprijatnim senzacijama koje izazivaju želju (refleks), za češanje ili grebanje. Svrabež ne treba mešati sa drugim subjektivnim osećajima kao što su gmizanje, parestezija, peckanje i bol. Svrabež u ustima je izuzetno redak i tada je obično lokalizovan na tvrdom nepcu, a provocira ga dodir jezika.[1],

Svrabež
lat.
Pruritus
Češanje kao reakcija na svrab
SpecijalnostDermatologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10L29
ICD-9698
DiseasesDB25363
MedlinePlus003217
eMedicinederm/946
MeSHD011537

Etiologija uredi

Svrabež je simptom koji nas upozorava da je telo došlo u dodir sa štetnom materijom. Na završecima nervnih vlakana nalaze se sitna telašca koja mogu primati poruke i slati ih u mozak. Neka od njih osetljivija su na toplotu, svetlost, pritisak i bol. Kada se stimulišu „telašca za bol“ osećamo svrabež.

Hemijski gledano, kada počešemo mesto koje nas svrbi naši mastociti (tip belih krvnih ćelija koje su uključene u alergijske reakcije) oslobađaju histamin. Histamin se veže za receptore na prisutnim nervnim završecima i osećamo svrabež. LJudi koji boluju od alergija, proizvode višak histamina zbog prisustva određenih materija u organizmu koja drugu osobu možda uopšte ne bi nadražila.

Patofiziologija uredi

Patofiziološki na osnovu mehanizma nastanka, razlikujemo sledeće oblike svrabeža;[2]

Kožni ili neuropatski ili svrabež nastao u perifernom nervnom sistemu,

Kožni ili neuropatski, svrabež potiče iz kože i periferni je ili pruritoceptivni oblik svrabeža, a može biti izazvan raznim uzročnicima koji mogu biti mehanički, hemijski, toplotni i električni. Za njegov nastanak odgovorni su aferentni primarni neuroni koji izazivaju histaminom indukovan svrabež u mielinskim omotačima c-vlakana. Najveći deo receptora c-vlakana nalazi se na njihovom vrhu između dva sloja kože, epiderma i derma (prelazni sloj kože).

Neuropatski, neurogeni ili psihogeni svrabež ili svrabež nastao u centralnom nervnom sistemu

Neuropatski svrabež može da potiče iz bilo koje tačke duž aferentnog puta, kao rezultat oštećenja nervnog sistema. Može biti izazvan bolestima ili poremećajem funkcija centralnog nervnog ili perifernog nervnog sistema.[3]

Manifestacije uredi

Svrabež je neprijatan osećaj koji najčešće izaziva češanje ili grebanje. Refleks češenja koji izaziva svrabež, je vrlo moćan i uzrokuju ga refleks kičmene moždine koji locira mesto svrabeža i ruku usmerava prema njemu. Češanje olakšava svrabež uklanjanjem nadražaja ili češnjem se izaziva dovoljno snažan bol, kojim potiskujemo signal svrabeža u kičmenoj moždini.

Nakon intenzivnog ili nekontrolisanog češanja mogu nastati posledice u vidu ogrebotina (lat. exscoriatio), koje se naknadno mogu zagaditi. Pojava sekundarnog zapaljenja izazvanog infekcijom ogrebotina, još više pojačava svrabež a time i češanje. Na taj način nastaje „začaran krug“ koji se često teško može prekinuti.

Svrabež kože uredi

Svrabež kože, (lat. pruritus dermogenes) najčešće prati neke kožne bolesti (dermatoze) i može se razvrstati;

  • Prema lokalizaciji
  • lokalizovan
  • generalizovan
  • Prema trajanju;
  • trajan,
  • povremen,
  • ravnomeran,
  • u napadima (pr. kod šuge kada se javlja samo noću)
  • Prema intenzitetu subjektivnog osećaja;
  • neznatan,
  • nešpodnošljiv
  • Prema uzroku nastanka;
  • nepoznatog uzroka (lat. pruritus sine materia),
  • poznatog uzroka (ako prati određene internističke i kožne bolesti) (jez-lat pruritus symptomaticus) i često je prvi znak tih bolesti.
  • psihogeni svrabež; najčešće je izmešan sa parestezijom, pečenjem, i može pratiti neke bolesti nervnog sistema.

Svrabež genitalija uredi

Perianalni svrabež uredi

Perianalni svrabež (lat. pruritus perianalis), javlja se u predelu čmara i najčešće je uzrokovan;

Terapija uredi

Lečenje svrabeža može biti etiološko i simptomatsko.

  • Etiološka

Lečenje svrabeša prvenstveno mora da bude etiološko, usmereno prema uzročniku koji ga izaziva.

  • Simptomatska

Simptomatsko lečenje se prvenstveno primenjuje kod lokalizovanog pruritusa primenom lokalne terapije;

  • raznim kremama za hlađenje sa ili bez dodatka kortikosteroida
  • primena hladnih obloga ili tuiširanje hladnom vodom,

Kod opšteg simptomatskog lečenja generalizovanog svrabeža koriste se;

Reference uredi

  1. Batetto M.,Fettich J, Deramtovenerologija, Partizanska knjiga, Ljubljana, 1977 pp. 35-36
  2. Yosipovitch G, Greaves MW, Schmelz M (2003). „Itch”. Lancet 361 (9358): 690–4. DOI:10.1016/S0140-6736(03)12570-6. PMID 12606187. Pristupljeno 24. 11. 2009.
  3. 3,0 3,1 Twycross R, Greaves MW, Handwerker H, et al. (2003). „Itch: scratching more than the surface”. QJM 96 (1): 7–26. DOI:10.1093/qjmed/hcg002. PMID 12509645. Pristupljeno 24. 11. 2009.(en)
  4. Bernhard JD (2005). „Itch and pruritus: what are they, and how should itches be classified?”. Dermatol Ther 18 (4): 288–91. DOI:10.1111/j.1529-8019.2005.00040.x. PMID 16296999. , Pristupljeno 24. 11. 2009.(en)
  5. Hercogová J (2005). „Topical anti-itch therapy”. Dermatologic therapy 18 (4): 341–3. DOI:10.1111/j.1529-8019.2005.00033.x. PMID 16297007. Pristupljeno 24. 11. 2009.
  6. Botero F. Pruritus as a manifestation of systemic disorders. Cutis. 1978; 21:873-880.