Sumporasta kiselina

Sumporasta kiselina je hemijsko jedinjenje sa formulom H2SO3. Ne postoje dokazi da sumporasta kiselina postoji u rastvorenom obliku, ali je molekul bio detektovan u gasnoj fazi.[6] Konjugovane baze ove kiseline su međutim široko rasprostanjeni anjoni, bisulfiti (ili hidrogensulfiti) i sulfiti.

Sumporasta kiselina
Sulfurous acid
Ball-and-stick model of sulfurous acid
IUPAC ime
Identifikacija
CAS registarski broj 7782-99-2 DaY
PubChem[1][2] 1100
ChemSpider[3] 1069 DaY
UNII J1P7893F4J DaY
KEGG[4] C00094
ChEMBL[5] CHEMBL1161699 DaY
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula H2SO3
Molarna masa 82.07 g/mol
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) ICSC 0074
EU-klasifikacija Korozivna materija (C)
EU-indeks 016-011-00-9
R-oznake R20, R34
S-oznake (S1/2), S9, S26, S36/37/39, S45
Tačka paljenja nije zapaljiva
Srodna jedinjenja
Srodna jedinjenja Sumpor dioksid
Sumporna kiselina

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Ramanovi spektri rastvora sumpor dioksida u vodi pokazuju samo signale usled SO2 molekula i bisulfitnog jona, HSO3.[7] Intenziteti signala su konzistentni sa sledećim ekvilibrijumom:

SO2 + H2O u ekvilibrujumu sa HSO3 + H+
Ka = 1.54×10−2; pKa = 1.81.

Vodeni rastvori sumpor dioksida, koji se ponekad nazivaju sumporastom kiselinom, se korist kao redukujući agensi i sredstva za dezinfekciju, poput rastvora bisulfita i sulfitnih soli. Oni su takođe blagi izbeljivači, i koriste se za materijale koji se mogu oštetiti izbeljivačima koji sadrže hlor.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  5. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  6. D. Sülzle, M. Verhoeven, J. K. Terlouw, H. Schwarz (1988). „Generation and Characterization of Sulfurous Acid (H2SO3) and of Its Radical Cation as Stable Species in the Gas Phase”. Angew. Chem. Int. Ed. Engl. 27: 1533–4. DOI:10.1002/anie.198815331. 
  7. Jolly, William L. (1991). Modern Inorganic Chemistry (2nd izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0-07-032768-8. 

Spoljašnje veze uredi