Staroturkijski jezik
Staroturkijski jezik (također Istočnostaroturski, Orhonski turski jezik ili Staroujgurski) je najraniji potvrđeni oblik turkijskih jezika, pronađen u natpisima Göktürka i Ujgurskog kaganata koji datiraju od otprilike 8. do 13. stoljeća. To je najstariji potvrđeni član sibirske turkijske grane turkijskog jezika, koji postoji u modernom zapadnom jugugurskom jeziku. Nije praotac ujgurskog jezika. Istovremeni predak Uyghura naziva se srednjoturkijskim, kasnije Čagatajski ili Türki. Staroturkijski je potvrđen u nizu pisama, uključujući starotursko pismo, staroujgursko pismo (oblik sogdijskog alfabeta), brahminsko pismo i manihejsko pismo. Staroturkijski često se ne odnosi na samo jedan jezik, već ujednom na blisko povezane i međusobno razumljive faze različitih zajedničkih turkijskih jezika koji su se govorili tokom kasnog prvog 1. milenija.
| Staroturkijski jezik | |
|---|---|
| Broj govornika | 0 |
| Jezična porodica | Altajski
|
| Pismo | Starotursko pismo (Orkhonsko ili göktürsko) |
| Jezični kodovi | |
| ISO 639-1 | otk |
| ISO 639-2 | oui |
| ISO 639-3 | – |
Glavni izvori uredi
Staroturkijski izvori podijeljeni su u dva korpusa:
- Orhonski natpisi od 8. do 10. stoljeća u Mongoliji i slivu Jeniseja. Spominje se često kao orhonski turski, ili staroturkijski (Orhonski turski);
- Ujgurski rukopisi od 9. do 13. stoljeća iz Gansua i Xinjianga (stari ujgurski jezik), na različitim pismima uključujući brahmi, manihejski, sirijski i sogdijski alfabet, tretirajući vjerski (budistički, manihejski i istočkocrkvenih), pravni, književni, folklorni i astrološki materijal, kao i osobnu korespondenciju (Staroujgurski);
Djela uredi
- Natpis Uyuk-Tarlak (nepoznat datum) nepoznatog pisca (na jenisejskom kirgiskom)
- Elegeški natpis (nepoznat datum) nepoznatog pisca (na jenisejskom kirgiskom)
- Orhonski natpisi (između 732. i 735.), autora Yollıga Khagana (na orhonsko-turskom)
- Tonyukukski natpisi (716.) nepoznatog pisca (na orhonsko-turskom)
- Onginski natpis (između 716. i 735.) nepoznatog pisca (na orhonsko-turskom)
- Küličorski natpis (između 723. i 725.), autora zvanog Ebizter (na orhonsko-turskom)
- Natpis Ihe Ashete (724.) nepoznatog pisca (na orhonsko-turskom)
- Tariatski natpisi (između 753. i 760.) nepoznatog pisca (na starom ujgurskom)
- Čoiti-Tamirski natpisi (između 753. i 756.) nepoznatog pisca (na starom ujgurskom)
- Sükhbaatarski natpisi (8. stoljeće) nepoznatog pisca (na starom ujgurskom)
- Bombogorski natpis (8. stoljeće) nepoznatog pisca (na starom ujgurskom)
- Knjiga proricanja (9. stoljeće) nepoznatog pisca (na starom ujgurskom)